Često čujem ljude kako donose odluke da će započeti s vježbanjem u nekoj daljnjoj budućnosti. Recimo, s prvim presvlačenjem u kupaći kostim negdje u lipnju, obećaju si da od rujna sigurno kreću s novim režimom treninga. Zašto je tako lakše? I zašto je to teško realizirati kada ih ta obećana budućnost sustigne?

Uvijek nam je lakše donijeti odluku ako znamo da su akcija i realizacija još jako daleko. Sama činjenica da smo tu odluku donijeli, daje nam olakšanje i mirnije provodimo ljeto, a s druge strane nemamo nikakav pritisak jer znamo da realizacija nije baš tako ni blizu. 

Ako samo zbog skidanja kilograma odlazite u teretanu, nećete se tamo dugo zadržati. Foto: Pexels

Ono što sam primijetila jest da klijenti najčešće dolaze vježbati zato jer žele skinuti kilograme i da bi izgledali privlačnije. Osobno mislim da su to jako krivi razlozi odlaska u teretanu. 

Mršaviti se može isključivo odlaskom u deficit, a to znači da moramo unositi manje kalorija nego što trošimo (o tome možemo nekom drugom prilikom), a vježbanje je samo jedan mali segment koji zapravo u maloj mjeri služi skidanju kilograma. Također, vrlo često imamo nerealnu sliku u sebi i na žalost većina žena s kojima radim nije zadovoljna svojim fizičkim izgledom i jako su kritične prema sebi (i ovo je zgodna tema za popričati u budućnosti). Iz tog razloga odlazak u teretanu najčešće ne donosi ono zadovoljstvo o kojem sanjaju. Osim toga, postoji velika predrasuda da se ‘ubijanjem’ od skakanja na treningu i izrazitim znojenjem približavamo svetom gralu mršavljenja i savršenom izgledu. Žene se jako boje dizanja većih kilaža (ne znaju da su vježbe jakosti jednako važne kao i cardio vježbe) pa odrađuju većinom cardio vježbe ili koriste jako male težine te nakon nekog vremena ne vide neke posebne vizualne rezultate.  

Sve to dovodi do pogrešnih odluka pri odlaženju na vježbanje i u konačnici često rezultira smanjenom motivacijom i odustajanjem.

Vježbanje se odražava na cjelokupni wellbeing. Foto: Pexels

Da bismo krenuli vježbati, moramo imati prave razloge, a oni će nas onda zasigurno zadržati u teretani, usudim se reći i cijeli život

Vježbam zato što želim biti najbolja verzija sebe, najbolja verzija žene, majke, partnerice, zato što želim očuvati svoje zdravlje na vrlo visokom nivou, imati energije za moje članove obitelji, za moje prijatelje, klijente i kolege, učenike i studente. Moje zdravlje je preduvjet moje dugovječnosti. Možeš imati 45 godina, karijeru, djecu, brinuti se o kućanstvu i živjeti bez bolova u leđima, vratu, bez glavobolja i sl. 

Rijetko mi dolaze klijenti na vježbanje zato što ih nešto boli. Većina njih za korekciju boli odlazi na masažu, a samo neki kod fizioterapeuta. Misle da će bolovi nestati kroz par tretmana, a onda nastavljaju živjeti istu svoju rutinu koja ih je i dovela do bolova. Vježbanje upravo prevenira većinu bolova koji se događaju uslijed današnjeg stila života pa bi se na masažu trebalo ići radi dodatne ugode, a ne isključivo radi uklanjanja bolova. Sretna sam što većina današnjih fizioterapeuta upućuje na vježbanje ne obećavajući čarobni štapić dolaskom samo na njihove tretmane. 

Vježbe jakosti izuzetno su važne. Foto: Pexels

Odabirom kombinacije treninga jakosti i izdržljivosti zadovoljit ćemo parametre koji su potrebni za zdravlje i jakost kostiju i mišića kao i za zdrav kardiovaskularni sustav. Upravo to zdravlje donijet će nam bolje raspoloženje, osjećaj sreće i zadovoljstva kao i energiju za obavljanje ostalih poslova. Većina bolova će se smanjiti, a na kraju krajeva sigurna sam da će se to zadovoljstvo odraziti i u zrcalu. U konačnici zadovoljstvo dolazi iz nas samih, pa će i sama slika nas biti ljepša upravo zbog onog serotonina koji smo dobili baš na tom vježbanju na koje se tako teško odlučujemo krenuti. 

P.S. ne zaboravite svakodnevno šetati (općenito se kretati) jer smo rođeni da se krećemo.

Irena Slovaček je profesorica engleskog i njemačkog jezika, licencirana fitness, joga i pilates instruktorica, te licencirana nutricionistica.

Njezin rad možete pratiti na njezinu Instagram i facebook profilu te web stranici.