Marina i Ivan Žganjer ove godine slave pedeset godina rada, a njihova priča prava je poslastica za sve one koji vole priče o vrijednim ljudima koji su sve stekli vlastitim rukama. Ovo je priča zbog koje ćete se rado uputiti u mjesto Jaškovo, smješteno između Karlovca i Ozlja gdje ova obitelj ima svoj restoran u kojem ćete poželjeti i prste polizati. 

Sve je počelo sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je Ivan otišao raditi u Njemačku, no roditelji su željeli da se vrati. Ivan je na to pristao rekavši ocu da će se vratiti ukoliko otvore vlastitu mesnicu budući da je otac bio mesar i vinar. Krenuo je tako posao s mesom, a potom je ovaj vrijedni Jaškovljan još jednom otišao u Njemačku kako bi zaradio novac i otvorio svoju gostionicu. 

Srušio je krov obiteljske kuće, napravio betonsku ploču, a šank je dao napraviti kod lokalnog stolara. Roditelji, iako ne baš zadovoljni da im se ruši krov, bili su podrška sinu u namjeri da otvori ugostiteljski objekt u kojem se u početku točilo samo piće, a tek povremeno peklo pokoje janje ili odojak. Salate su pripremali u kuhinji u kući na kojoj su napravili prozorčić za izdavanje narudžbi. Dakako, mještani su govorili kako Ivan neće dugo opstati. 

– Osamdesetih se posao krenuo razvijati, postali smo popularni, a svakodnevno se tražio stolac više, baš kao i koja kila janjetine više. Puno smo pekli na terenu na crkvenim i vatrogasnim slavljima u okolnim mjestima i po susjednoj Sloveniji i tako došli do velikog broja novih gostiju. 1990. došlo je do velike odluke – proširenja, povećanja, opremanja profesionalne ugostiteljske kuhinje i svih pratećih prostorija i otvorio sam, sa suprugom Marinom, restoran. Dugo smo razgovarali kako ga nazvati i na kraju smo odlučili dati najjači pečat i stati iza novog proizvoda svojim prezimenom – tako je buffet Lovcu postao restoran Žganjer – otkriva nam gospodin Ivan koji se uz mesna jela i slasne juhe nametnuo s janjetinom koja je i danas neraskidiva poveznica s ovim restoranom. 

Ivan i Marina janjce su nabavljali s Krka, Paga i Cresa, a kvaliteta koju su nudili rezultirala je proširenjem nekoliko puta zadnjih desetljeća. Od prvoga dana imali su samo jednu viziju – pružiti gostu domaću hranu, ukusan obrok „za najest se“ i to je ostalo utkano u njihovoj viziji do dana današnjeg.

– Ugostiteljstvo je dinamičan posao koji nema fiksno radno vrijeme, radi se najviše kada drugi imaju slobodan dan. Obiteljski rad je često izazovniji jer se često briše granica poslovnog i privatnog života, a s druge strane to nosi i svoje benefite jer se svi bolje razumijemo. Svatko svojom individualnošću, posebnim sposobnostima ili talentima dio je priče i nadopunjuje ju. Ipak, zadnju riječ u ugostiteljstvu na kraju ima gost. Iz perspektive roditelja djece koja odrastaju u takvom okruženju, sigurno ima dana i trenutaka kada obiteljske obaveze pate, ali s druge strane, djecu se nekako prirodno uči radnim navikama, odrastaju u zanimljivom životno radnom okruženju, komunikaciji s različitim ljudima. Međutim, uz ogromnu ljubav prema poslu i posvećenost poslu, mislim da smo ipak uspjeli prenijeti svojim kćerima da je obitelj najveća svetinja i smisao postojanja – govori nam gospođa Marina kojoj i danas pomažu kćeri Lidija i Alenka. 

Danas su najpoznatiji po janjetini koja je i u njihovom obiteljskom grbu, a svi njihovi gosti s posebnim nestrpljenjem čekaju drugu polovicu prosinca kada među prvima u Hrvatskoj serviraju mladu janjetinu, koja je najviše kvalitete zahvaljujući provjerenim dobavljačima s Paga ali i s Krka. Peče se samo najsvježije meso, a i sve ostale namirnice trude se nabavljati od lokalnih OPG-ova. Dakako, obitelj Žganjer ima i svoj vlastiti vrt, svinje, a pripremaju i vlastite rezance, kruh, njoke, slastice, kisele krastavce, kiselu papriku…

– Osim same janjetine s ražnja, gosti naviše vole i delikatesnu janjeću jetrenu paštetu, janjeće fileke i nezaobilaznu janjeću jetricu na jaškovski način sa svježim sirom i vrhnjem. Zadnjih godina istaknule su i naše prave domaće juhe bogate okusom – goveđa s domaćim rezancima, od vrganja iz šuma iz okruženja restorana te od buče. Od mesnih jela po narudžbi, top tri jela su teleći medaljoni u umaku, sablja bana Frankopana i medaljoni u umaku od Karlovačkog piva. Posljednjih godina dodali smo i jela koja su povezana s bogatom povijesti ozaljskog kraja, a inspiraciju smo pronašli u kuharicama Zrinskih iz 17. stoljeća. Nikako ne smijemo zaboraviti, a posebno od 2015. kada je u Jaškovu napravljena najduža štrudla na svijetu i postavljen Guinnessov rekord od 1479,38 metara – domaću štrudlu. Uz janjetinu, štrudla je, pogotovo u vrijeme Štrudlafesta, neizostavan simbol restorana – iskreni su gospođa Marina i gospodin Ivan koji štrudle i danas spremaju onako kako su ih pripremale njihove majke obje imena Dora pa stoga i njihove slastice nose ime „Slastice bake Dore“ među kojima su i karlovački keksi te torta Katarine Zrinski. 

Ovaj restoran danas ima desetak djelatnika tijekom cijele godine, a ovisno o dobu godine taj se broj zna i povećati. Mnogi su kod njih dočekali mirovinu, a djelatnici ovaj restoran nerijetko zovu svojim drugim domom. Ovdje ljudi rade i po deset, dvadeset pa čak i trideset godina, a na tome im je obitelj Žganjer iznimno zahvalna. 

– Znalo je biti i težih trenutaka, i umora i nervoze, svi smo na kraju samo ljudi sa svojim brigama i problemima, znalo je biti kiše i teških uvjeta na terenu, ali kada vidite zadovoljne goste od kojih mnogi desetljećima dolaze kod nas, sve se zaboravi. Zajedno smo goste „pratili“ od najmanjih nogu, krstitki, prvih pričesti, vjenčanja… S mnogim gostima smo postali prijatelji, to su takva bogatstva i zadovoljstva – ponosno nam prepričava gospodin Ivan, a gospođa Marina se nadovezuje. 

– Kada čovjek radi jedan posao toliko godina suočava se s mnogim promjenama i izazovima – uspješno smo im odolijevali kroz ta desetljeća jer u protivnom ne bismo opstali, a pogotovo rasli. Sada, situacija s djelatnicima je zaista specifična i izazovna, šteta je da mladi ljudi iz kraja odlaze u inozemstvo raditi na iste poslove za kojima je potražnja i kod nas, a nitko od lokalnog kuhara ne može bolje skuhati i prezentirati tradicionalno jelo svojega kraja. Dobru atmosferu najbrže rade zadovoljni gosti – kada je puno posla onda zaboravimo i na neke brige, možda i bolove, i na južinu… (smijeh). Naši djelatnici imaju sigurnost i pouzdanost, redovnu isplatu plaća, dodatne nagrade i bonuse kroz poklone za godišnjice staža, mogućnost besplatnog smještaja u apartmanima na moru, a posebno nas vesele okupljanja uz glazbu i hranu – priča nam gospođa Marina koja broji tek nešto manje godina rada budući da je Ivan u posao krenuo prije njihova braka. 

Obitelj Žganjer, da stvar bude bolja, i dalje nisu umorni i svakodnevno obavljaju svoje obaveze. Štoviše imaju još puno ideja. Ništa ne bi promijenili i sretni su što su zajedno s djelatnicima i gostima stvorili ovako lijepu priču. I za kraj, otkrili su nam svoj recept za pravu jesensku poslasticu. Evo kako da napravite savršenu juhu od vrganja. 

Bogata juha od jaškovskih vrganja, za 6 osoba

  • 1 kg svježih vrganja
  • Glavica starog, žutog luka
  • Pola dcl ulja ili ako želite domaću mast (ne treba više ulja jer su vrganji masni)
  • Sol 
  • Papar
  • Crno vino Frankovka – po želji

Operemo vrganje i odvojimo kapice od donjeg dijela vrganja – korijena vrganja. Stabljiku narežemo na kockice ili na tanke kolutiće. Na ulje stavimo nasjeckani luk, posolimo ga da luk omekša. Dinstati luk dok ne dobije zlatno žutu boju. U tavu dodamo sjeckani dio korijena vrganja i sve dinstamo i povremeno podlijevamo s vodom. Kada se sve prodinsta, smjesu zblendamo, a po potrebi dodamo vodu kako bismo dobili optimalnu gustoću juhe. Smjesu popapriti i posoliti, a za bolji jesenski okus dodamo lokalno crno vino Frankovku. 

Kapice vrganja koje smo također prethodno narezali na tanke šnite dodamo na kraju da prokuhaju i takvi u komadu daju dodatni okus juhi. 

Ako nemate svježih vrganja, juhu možete napraviti i od zamrznutih vrganja koji mogu i ne moraju biti prethodno blanširani.

Po želji možete dodati vrhnje, međutim po našem iskustvu, juha je prebogata okusom pravih vrganja.

Dobar tek!