Koliko god se trudili biti dobar roditelj, pratiti sve smjernice modernog roditeljstva, uzeti iz tradicionalnog ono što mislimo da je dobro, neminovno je da ćemo nekada pogriješiti. To je činjenica s kojom se kao roditelji koji beskrajno volimo svoje dijete moramo pomiriti. Podijelit ću s vama trik koji mi je savjetovala odgojiteljica, a koji mi je otkrio jednu posve novu perspektivu kod odgoja mojeg vrtićanca.

Samostalnost kod uskoro petogodišnjaka može uključivati radnje poput:

  • samostalnog odjevanja
  • pranja zubi
  • pomoći pri postavljanju stola za objedovanje
  • pospremanja svojih igračaka
  • pomoći pri kuhanju
djeca vrtićke dobi
Roditelji ponekad u najboljoj namjeri previše štite svoje dijete i tako (previše) ograničavaju njihovu samostalnost. Foto: Pexels

Samo promijenite pitanje!

Dakako, konkretne radnje ovise o djetetu. No, vjerojatno ste i sami uočili da vaš četverogodišnjak ili petogodišnjak ima snažnu želju za samostalnošću, koju bismo mi, prema mišljenju stručnjaka, trebali ohrabrivati. Naravno, granicu između ohrabrivanja samostalnosti i zaštite (koja je ponekad pretjerana u najboljoj namjeri) ponekad je teško naći.

Moguće je da na tom putu napravimo pogrešku koja se vrlo teško detektira. Primjerice, dijete se sprema za vrtić svako jutro. Samo se odjene, opere zube, a vi ga na kraju pitate: Jesi li pripremio bočicu vode, kapu i šal? – e to je pogrešno. Odnosno, puno bolja formulacija pitanja bi bila: Što ti je sve još potrebno za odlazak u vrtić? Na taj način naše dijete učimo da razmišlja.

djeca vrtićke dobi
Promjena pitanja može učiniti veliku razliku. Foto: Pexels

Kada su oni zapravo ‘dovoljno veliki’?

Otkada mu tako postavljam pitanje primjećujem znatnu promjenu na bolje. Jest da se u početku znalo dogoditi da smo u vrtić došli bez neke stvari koju je zaboravio, a ja ga namjerno nisam podsjetila. No, sutradan je rekao: Mama, danas moramo uzeti vodu. Danas ju neću zaboraviti. I to primjenjujemo na svaku situaciju. Gdje god da idemo, što god da radimo. Što ti je za to potrebno?

Učiti dijete da samostalno razmišlja u ovoj dobi je izuzetno važno. Kao i u svemu ostalome na taj način dajemo temelj za budućnost. U slučaju da tu napravimo propust, moguće je da ćemo imati školarca koji stalno nešto zaboravlja. I onda ćemo se ljutiti na njega i stalno mu govoriti: opet si zaboravio, razmišljaj svojom glavom. Jer smo mi procjenili da je sada dovoljno velik da ne zaboravlja i da razmišlja svojom glavom. A zapravo je on za to bio dovoljno velik mnogo ranije, samo smo mi pogrešno procjenili da nije i razmišljali umjesto njega.