Ulazimo u samo finale “najljepšeg doba u godini”, kada obiteljska sreća vrišti iz svake reklame na televiziji, mediji nas pozivaju na sreću i veselje uz prigodnu poruku sponzora za najbolji božićni dar. Budi sretan, budi pozitivan, veseli se sa svojom obitelji čak i ako ju nemaš. Izmisli ju. Pravi se da ju imaš. Samo budi sretan i veseo. Pravi termin za opisano bio bi toksična pozitivnost, a ozračje koje se iz godine u godinu stvara oko božićnih i novogodišnjih blagdana zapravo je za neke ljude potpuno drukčije od njihove stvarnosti. Može li se ili mora li se veseliti po narudžbi kada se, blagdanima i đinglbelsu unatoč, čovjek jednostavno ne osjeća dobro? Ivana Šešo, magistrica socijalne pedagogije i ravnateljica Obiteljskog centra, ističe da je toksična pozitivnost u ovo doba godine osobito izražena.
– Naše društvo nema više socijalnu osjetljivost, ni empatiju. U ovo doba godine se cijelo vrijeme forsira sreća i isključuje se pravo osobe da se osjeća loše. Naime, postalo je jako moderno negativne ljude micati od sebe. No, treba napraviti razliku između toksičnih osoba koje zaista postoje i koje nas mlatretiraju svojom negativom i onih koji se osjećaju loše i koji trebaju da ih saslušamo. Bez obzira na to koje je doba godine ne možemo svi biti sretni. A s inzistiranjem na lažnoj pozitivi, osim što se osjećaju posramljeno, oni kojima nije do veselja postaju tjeskobni i još više usamljeni – kazala je Ivana Šešo, koja u okviru Obiteljskog centra kojeg pruža usluge savjetovanja, psihosocijalnog savjetovanja, obiteljske medijacije i psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja. Stoga iz prakse zna koliko je disfunkcionalnih obitelji kojima blagdani jako teško padaju.
– Dakako da postoje i one obitelji koje utjelovljuju pravi božićni duh, a to je zajedništvo i veselje i njihova okupljanja nisu isforsirana već doista autentična. No, pitanje je koliko je takvih, a koliko je onih gdje je većini članova muka sjediti za istim stolom jer brat ne razgovara sa sestrom, mama s tatom itd. Kada pitate većinu ljudi gdje bi zapravo htjeli biti za Božić, iznenadili biste se s odgovorima. No, zbog toga jer je red, da se netko ne bi naljutio, vi ipak odlazite na obiteljsko okupljanje za koje jedva čekate da završi. – ispričala nam je Ivana, a na pitanje postoji li rješenje za one koji zapravo ne žele na obiteljska okupljanja, ali bi alternativa mogla pokrenuti reakcije s kojima se nisu spremni nositi, odgovara ovako:
– Često ljudi koji su u takvoj situaciji moraju birati između dva zla – manje. Umjesto da “morate”, recite sebi “želim” otići i moje prisustvo za blagdanskim stolom bit će dar mojoj obitelji. Kada nešto “morate” onda ste u poziciji žrtve, a kad “želite” više niste žrtva.
A što učiniti kada nas kolege, poznanici pa čak i prijatelji uvjeravaju da moramo biti sretni i veseli kada nam nije do toga?
– Kada je netko jako intenzivan u tom smislu, bilo bi najbolje mirno i asertivno reći: pa ti to radiš jako dobro za nas oboje. Sve što je u prevelikoj mjeri nije dobro. – kazala je Ivana.
Da zaključimo u pravom blagdanskom duhu: budimo dobri jedni prema drugima i dopustimo ljudima da se osjećaju loše, jer oni taj osjećaj niti priželjkuju, niti im je drag. Nažalost, ne postoji gumb na božićnoj jelki koji na barem dva tjedna može isključiti svaku negativnu emociju, probleme i izazove. No, osim što smo blagdane pretvorili u meku konzumerizma, stvaramo i društvo koje misli da lažnim pozitivnim stavom možemo ugasiti negativnu emociju. No, on u tom slučaju može potaknuti još neka teža, čak i depresivna stanja. I, naravno, blagdanske obiteljske fotografije usnimljene mjesec dana ranije na božićnim setovima, a objavljene ne društvenim mrežama također su izvor frustracije kod mnogih ljudi. No, znajte da je i njihova autentičnost upitna. Imajte na umu da ljudi koji su stalno sretni, zapravo ne znaju što je sreća, jer da bi to znali nekada moramo biti i tužni. I to je život. Pa čak i u prosincu.. Želimo vam mirne blagdane!
——————————
Ivana Šešo je suautorica tri knjige s Eminom Pršić Prasnikar: “Nedostaje? Ne. Dosta je!”, “”Kad te bajka sastavi, a život rastavi”, Ljubav, beba, blagostanje i sranje” i “Ovo želim da znaš!”
