Opće je poznata stvar da su djelatnici Hrvatske gorske službe spašavanja volonteri. No, jeste li znali da usprkos tome što ovaj posao obavljaju isključivo iz altruizma, prolaze ozbiljne liječničke preglede da bi mogli proći kroz još ozbiljniju i opsežniju obuku? Logično, nepristupačni tereni, teško podnošljive temperature ljeti ili zimi, smanjena vidljivost, brzina reakcije o kojoj ovisi nečiji život – sve to zahtjeva top formu spasitelja u svakom smislu.
– Za potrebe školovanja, svi članovi službe dužni su proći liječnički pregled. Osim toga, naši članovi koji su angažirani kao spašavatelji u helikopteru podvrgavaju se dodatno strogim pregledima, gdje je između ostalog jako bitan i vid. Zdravlje naših spašavatelja nam je izuzetno važno. – na upit o pripremi i obuci njihovih djelatnika odgovorili su nam iz HGSS-a.
Naravno, odlika svakog superjunaka jest da savršeno vidi. Sjetimo se samo Supermana i njegovog rentgenskog vida. A ako ćemo ikoga uspoređivati sa superjunacima onda su to svakako spasitelji HGSS-a koji na godinu imaju 800 akcija, od čega 500 klasičnih akcija spašavanja, 250 potraga, 25 akcija na vodi i 25 helikopterskih akcija. Otprilike njih trećina ima neke poteškoće s vidom.
– Oštar vid nam je nevjerojatno važan, u prvom redu u potragama smanjene vidljivosti. Možete li zamisliti do kojih problema može dovesti ako spasitelj ne vidi dobro, a nalazi se u potrazi u uvjetima smanjene vidljivosti? Ne samo da postoji velika mogućnost da neće naći osobu koji traži, nego može napraviti dodatan problem i sebi i kolegama – kazao je Goran Tomac, pročelnik HGSS-a iz stanice Delnice kojeg smo zatekli upravo na kontroli vida u Mojoj Optici.
Naime, članovi HGSS-a već drugu godinu za redom kontroliraju vid u Mojoj Optici čiji su vlasnici sestra i brat Kristina Ivica i Nikola Katanica, koji su svim djelatnicima HGSS-a kojima je to potrebno odlučili darovati, uz redovite dioptrijske kontrole, i nove ESSILOR naočalne leće s kvalitetnim zaštitnim slojevima.
– Nema boljeg načina za proslaviti desetu godišnjicu Moje Optike nego baš ovako – humanitarno. Željeli smo dati podršku hrabrim volonterima koji spašavaju živote u ekstremnim uvjetima. Svjesni smo i koliko je dobar vid ključan za njihove izazovne potražne misije. Osim toga, u procesu smo darivanja važnog uređaja i srednjoj školi Ruđer Bošković čiji smo oboje bivši učenici. Znamo koliko su kvalitetni aparati važni za stjecanje znanja, a s odrastanjem “ekran generacije” optičari imaju sve više posla. – rekli su Kristina i Nikola.
Iako bismo rađe da kao civilizacija nismo došli do točke u kojoj cijelu jednu generaciju zovemo “ekran generacijom”, barem znamo da su u dobrim i stručnim rukama!
