Kada u tražilicu google utipkate pojmove na engleskom jeziku “kakvi su Hrvati” ili “u čemu uživaju Hrvati”, ova dva citata najbolje opisuju i većinu ostalih rezultata u tražilici:
“Hrvati su vrlo lojalni ljudi i pokazuju dugoročnu privrženost članovima svoje obitelji ili šire rodbine.“
“Hrvati se često rado posjećuju i druže. Uobičajeno je da Hrvati nenajavljeno posjećuju prijatelje i obitelj.“
Tako nas doživljavaju stranci.
A da je to gotovo u zaraz točno, dokazala je mlada dizajnerica, Đurđevčanka Martina Petric u svojoj knjizi “Podravski hige – podravski recept za sretan život” koja je zapravo dio istoimenog projekta i nastavak njezina diplomskog rada, a za koji je autorica već nagrađena na Izložbi hrvatskog dizajna 21/22 u studentskoj kategoriji cjelovit proizvod.

Dok ti je teško zapopevaj si!
Usprkos tome što nalazimo dodirne točke i s ostalim hrvatskim regijama, Martina se u svom radu dotakla isključivo podravskog kraja.
-Knjiga “Hygge – danski recept za sretan život” je u cijelom svijetu popularizirala danski način uživanja: sjesti kraj kamina uz šalicu čaja i uživati u miru. Ja sam upravo to htjela postići s podravskom verzijom hyggea, koja je upravo suprotna danskoj: podravski čovjek je sreću pronašao u druženju s ljudima, pjesmi, veselju i uživanju u domaćim proizvodima koje je sam teškom mukom proizveo.

Kao rođena Podravka, poentirala je s nekoliko fenomenalnih specifičnosti koji se vežu za kraj u kojem je odrasla.
-Napravila sam istraživanje u kojem sam intervjuirala svoju baku, moje roditelje i pripadnike današnje generacije. Podravci su prije bili ljudi koji su nakon napornog dana na polju voljeli sjesti za stol dobro se najesti i napiti domaćih proizvoda, i ono što je najvažnije, podijeliti to sve sa zajednicom – dakle, podružiti se uz smijeh, domaće vino i pjesmu. Generacija mojih roditelja je zadržala vinograde te ih i dalje obrađuju nakon što završe sa svojim uredskim poslovima, ali ne iz potrebe nego iz ljubavi, odnosno dužnosti prema očuvanju tradicije.

Mladi Podravci biraju Netflix umjesto druženja
No, glavna razlika između svih prijašnjih i ove današnje Z generacije jest u druženju.
-Moja baka je imala folklor, moji roditelji su išli u kino, jer televiziju u to doba nije imalo svako kućanstvo, a današnje generacije imaju – Netflix. Danas se ipak manje druže i često između odlaska u grad s društvom i ostanka kod kuće odabiru ovo drugo. Nedostaje im inicijative. Primjerice, kada sam ja bila srednjoškolka, osnovala sam plesnu skupinu. Odlučila sam se za projekt Podravski hige baš zbog toga jer želim da se specifičnost kraja, njegov identitet sačuva i da mu ostavim nešto u nasljeđe.
Naime, nekada su seljaci trag onoga što rade i od čega se sve sastoji njihov život ostavljali u slikama naive. Martina je svoj trag odlučila ostaviti na ovaj način, kao svojevrsna nadogradnja naivi.
-Primjetila sam da se mladi ljudi iz podravskog kraja pomalo čak i srame svojeg porijekla kada, primjerice, dođu na studij u Zagreb. Počnu govoriti drukčije, mijenjaju naglasak. Za razliku od Dalmatinaca ili Slavonaca koji su izrazito ponosni. Na ovaj način želim začuvati vrijednosti i tradiciju podravskog čovjeka.

Vraćamo se prirodi, a moramo se vratiti i jedni drugima!
No, ono što je dobro, ljudi koji žive u gradu okreću se selu.
-Grad se ugleda na selo. Neke se stvari mijenjaju na bolje. Naprimjer, mladi ljudi koji danas studiraju pripravljaju si hranu kod kuće i odnose ju na faks. Da sam ja to napravila prije deset godina, mislili bi da sam čudakinja. Mi smo jeli u menzi. I još jedna stvar koja dokazuje da se ljudi vraćaju prirodi – svi su ludi za biljkama. Mladi ljudi uzgajaju biljke kod kuće, razmjenjuju ideje, savjete…

Da bi se zadržao podravski hige u svojem izvornom obliku mladi ljudi trebaju poraditi na druženju te jačanju i ponovnom zbližavanju zajednice. A u tu svrhu mogli bi koristiti sadržaj kutije prve pomoći koju je Martina osmislila: tabletić, karte za belu i rakija u plastičnoj boci cocca-cole.
A ako sve ovo želite doživjeti uživo, a ne možete preseliti u Podravinu, onda posjetite Martininu izložbu “Podravski hige” u zagrebačkoj galeriji Bernardo Bernardi. Otvorenje je danas, 20. lipnja u 19 sati.