“Danas nije lako imati dijete” – izjava je koja je toliko puta izrečena, da je, neki bi rekli, već postala cliche. No, ono po čemu se roditeljstvo danas nedvojbeno razlikuje od onog otprije 20-30 godina jest digitalna tehnologija. Pametni telefoni, satovi, tableti i računala koji bez interneta ne bi imali smisla – mogu biti alat do novih znanja i vještina, a u rukama djece alat koji može dovesti do ozbiljnih problema mentalnog zdravlja zbog cyberbullinga, zlostavljanja raznih vrsta. I zato svakom roditelju malodobnog djeteta, osobito djece viših razreda osnovne škole preporučamo pročitati knjigu “Opasnosti iza ekrana”. Razgovarali smo s autoricom Mihaelom Trbojević, majkom sedmogodišnje Dore i članicom Uprave Spana, vodeće hrvatske IT tvrtke.
Zanimljivo je da profesionalno dolazite iz digitalnog sektora i da ste baš vi napisali knjigu o sigurnosti djece na internetu. Jeste li knjigu pisali više iz perspektive roditelja ili IT stručnjakinje?
Kako dolazim iz svijeta digitalnih tehnologija, svakodnevno svjedočim koliko se brzo mijenja online okruženje i koliko sofisticirane mogu biti prijetnje u virtualnom prostoru. To znanje omogućilo mi je da mladima i roditeljima približim rizike na razumljiv, konkretan i praktičan način, ali i da dam savjete koji su zaista primjenjivi. Kao mama, knjizi sam dala emotivnu dubinu. Gledajući vlastito dijete kako raste u digitalnom svijetu, osjetila sam potrebu da mladima pružim ne samo informacije, nego i podršku, razumijevanje i poruke koje će ih potaknuti na promišljanje i odgovornost. Dora je
bila moj mali kreativni partner i glavni kritičar, što je knjizi dalo dodatnu autentičnost i nježnost. Dakle, pisanje knjige bila je sinergija stručnog znanja i osobne emocije. Vjerujem da je upravo ta kombinacija ono što mladima i roditeljima najviše znači.
Je li udaljavanje djece od ekrana i zabrana pristupu internetu rješenje?
Odvajanje djece od ekrana može se činiti kao najbrže rješenje, ali dugoročno to nije ni učinkovito ni održivo. U današnjem svijetu tehnologija nije samo sredstvo zabave, već i alat za obrazovanje, komunikaciju i buduće karijere. Umjesto zabrana, ključ je u ravnoteži, edukaciji i zajedničkom sudjelovanju. Djecu treba učiti kako tehnologiju koristiti s povjerenjem, znanjem i odgovornošću. Učenje se ne događa kad se sadržaj zabrani, već kada se zajedno razumije.
Koja je, prema vašem mišljenju, dobna granica kada djecu možemo prepustiti samostalnom korištenju interneta bez nadzora?
To je jedno od najvažnijih i najtežih pitanja koje roditelji danas postavljaju. Iskreno, ne postoji čarobna brojka. Dobna granica ovisi o zrelosti djeteta, njegovom razumijevanju rizika, ali i o obiteljskim vrijednostima i dogovorima. Uloga roditelja ne prestaje s dozvolom za samostalno korištenje. Naprotiv ona se mijenja, iz nadzora prelazi u mentorstvo, podršku i otvoreni dijalog.
Što to uopće znači nadzor djece na internetu?
Nadzor djece na internetu znači aktivno sudjelovanje roditelja u digitalnom životu djeteta, temeljeno na povjerenju, otvorenoj komunikaciji i zajedničkom razumijevanju. Umjesto kontroliranja svakog koraka, riječ je o stvaranju sigurnog prostora u kojem dijete zna da se može obratiti bez straha. Roditelji prate navike, postavljaju pravila korištenja, koriste sigurnosne alate i potiču razgovore o online iskustvima. Takav pristup osnažuje dijete da razvije kritičko razmišljanje i
emocionalnu sigurnost, čineći nadzor suradnjom, a ne kontrolom.
Je li knjiga pisana više za roditelje ili za djecu?
Knjiga je prvenstveno osmišljena za djecu viših razreda osnovne škole jer su oni najizloženiji digitalnim izazovima, a kroz zanimljive priče mogu se lakše povezati s temom i razviti svijest o sigurnosti. No, njezina vrijednost za roditelje nije ništa manja, upravo posljednje poglavlje i edukativni savjeti namijenjeni su njima, kako bi bolje razumjeli digitalno okruženje i pružili nužnu podršku. U tom smislu knjiga gradi most između generacija, potiče djecu na razmišljanje i
odgovornost, a roditeljima daje alate za razumijevanje i zajednički rad. Knjiga za mlade „Opasnosti iza ekrana“ napisana je za obitelj.
Koje zakonske regulative nedostaju kod nas (u Hrvatskoj) kad je riječ o sankcioniranju ili kažnjavanju ljudi koji provode cyberbullying, vršnjačko nasilje, ili uznemiruju na bilo koji drugi način na internetu?
Učinkovitija zaštita zahtijevala bi jasnije zakonodavne definicije, specijalizirane stručnjake, snažnije preventivne programe u obrazovnom sustavu, veću digitalnu pismenost i emocionalnu edukaciju djece te čvršću suradnju između obrazovnih ustanova, socijalne skrbi i pravosuđa.
Koliko i na koji način je vaša kći sudjelovala u pisanju knjige?
Dora nije samo bila inspiracija za knjigu, ona je bila njezin stvarni, kreativni suputnik. Zajedno smo osmislile glavne likove, njihove osobnosti i izazove koje prolaze, čime je Dora unijela dječju perspektivu koja je knjigu učinila autentičnom i bliskom mladim čitateljima. Tijekom cijelog procesa bila je moj najvažniji kritičar, promišljala o pričama i reagirala iskreno.
Kakav je vaš stav vezan za djecu i društvene mreže?
Društvene mreže mogu biti prozor u svijet, ali istovremeno i potencijalna prijetnja ako se njima ne upravlja pažljivo. Smatram da djeca trebaju ući u svijet društvenih mreža postupno, uz vodstvo odraslih koji će im pomoći da razumiju kako zaštititi svoju privatnost, kako prepoznati manipulaciju i kako razviti zdrave digitalne navike.
Društvene mreže mogu potaknuti kreativnost, omogućiti povezivanje, izražavanje mišljenja i učenje. Problem nastaje kad ih djeca koriste bez razumijevanja konteksta i posljedica. Tu dolazi do pritiska vršnjaka, uspoređivanja, gubitka samopouzdanja, pa i izloženosti nasilju. Naša je odgovornost da djecu naučimo kako biti empatični, odgovorni i svjesni svojih postupaka, bez obzira radi li se o fizičkom ili digitalnom svijetu. Kad im usadimo temeljne vrijednosti, tehnologija ne postaje prijetnja, već alat koji koriste promišljeno i s integritetom.
