Ako planirate posjetiti Tursku u skoroj ili daljnjoj budućnosti, ostanite ovdje – ne u Hrvatskoj, već nastavite čitati dalje. Naime, vaš vodič kroz ovaj dio Europe, ali i Azije sljedećih nekoliko minuta bit će Iva Šarić Petković. Nakon što je njezin suprug Bruno Petković potpisao za nogometni klub Kocaelispor, Iva je prihvatila još jedan izazov – život na dva kontinenta, s troje djece.
Je li teško živjeti na dvije adrese? Koliko si često u Istanbulu?
Jako često, i zaista mi nije teško jer sam inače putoholičar kojem je kofer uvijek otvoren, i na pola spakiran. Sasvim mi je normalno otići negdje daleko na dan ili dva, te se avionom vozim kao automobilom. Ne predstavlja mi uopće problem stalno putovati, iako to nekada zna biti zahtjevno osobito djeci jer doslovno vodimo dva života na dva kontinenta.
Što je ono što te najviše privlači Turskoj zbog čega joj se voliš vraćati (osim zbog supruga)?
Ja obožavam Istanbul i Tursku, proputovala sam pedesetak zemalja na svijetu i Istanbul je oduvijek imao posebno mjesto u mom srcu. Energija, ljudi, povijesna mjesta, a najviše turska hrana ono su zbog čega je ta zemlja na mene ostavila najveći dojam. Istanbul je toliko velik grad da je nemoguće obići ga cijelog, i zaista ima posebna povijesna mjesta koja su fascinantna i očaravajuća. Grad na dva kontinenta, s najprometnijim prolazom, fenomenalnim muzejima i umjetničkim paviljonima te odličnim restoranima, sadržajima za djecu i šetnicama. Mentalitetom su jako slični nama, a Istanbul je zasigurno po svim parametrima jedna od najvećih svjetskih metropola koja može konkurirati najvećim svjetskim gradovima.
Koja je pravila, koja su karakteristična baš za Tursku, potrebno poštovati da bi bili prihvaćeni od domaćih ljudi i da bi nam boravak u Turskoj bio ugodan?
Turska je muslimanska zemlja, ali u većim gradovima poput Istanbula ili Ankare te ljetnim destinacijama poput Bodruma, Dalamana ili Antalye se to uopće ne primjećuje osim po velikom broju džamija, u potpunosti su prilagođene turistima i internacionalne su destinacije. Istočni dio Turske je puno više zatvoreniji i drugačiji, gradovi uz granicu sa Sirijom se znatno razlikuju od glavnog grada ili Istanbula. Žene su tamo skroz prekrivene, te su puno konzervativniji. Od karakteristika možda bi izdvojila turski čaj koji se poslužuje cijeli dan i gdje god dođete će vam ga ponuditi. Osobno sam postala već i ovisnik o njemu te ga pripremam čak i kada sam u Hrvatskoj. Isto tako Turci posebnu pažnju pridodaju doručku koji je jako bogat te radije svima koji putuju ovdje savjetujem da umjesto ručka rezerviraju doručak s pogledom na Bospor jer je on dio njihove kulture i sigurno se neće razočarati.
Turska je poznatija kao ljetna turistička destinacija. No, kakva je zimi?
Ovisi gdje. Istanbul je jako sličan po temperaturama kao Zagreb, ali ono što je meni fascinantno je to da je taj grad toliko velik da doslovno na par različitih mjesta u gradu u isto vrijeme imamo i različite vremenske uvjete. Jako im je razvijen i zimski turizam, imaju odlične skijaške staze, a po meni njihove morske gradove je idealno posjetiti u proljeće ili jesen jer je tokom ljetnih mjeseci zaista prevruće.
Kupuješ li na bazarima? Znaš li se cjenkati?
Imaju jedan glavni bazar, a to je najpoznatiji Grand Bazaar na svijetu koji se nalazi u starom dijelu Istanbula u kvartu Fatih u blizini Hagia Sophia te tisuće malih posvuda. Glavni bazar je više mjesto za turiste, dok lokalci kupuju na manjim bazarima diljem grada. Kada nam netko dođe iz Zagreba to je jedno od mjesta koje vole obići, jer je s vremenom to postalao znamenitost poput spomenika kulture. Tamo zaista nema čega nema, od čajeva, začina, knjiga, zlata, nakita, tepiha, torbi, cipela i slično i stvarno je fascinantno. Trgovci na bazaarima znaju 10-ak stranih jezika na kojima komuniciraju perfektno, a cjenkanje je obavezno. Ja to ne volim i ne preferiram. Mislim da se ne znam cjenkati i onda brzo odustajem, a oni su jako uporni, pa postaju naporni. Iako mi je uvijek jako zabavno i poseban je doživljaj, a ako se dobro cjenkate možete zaista obaviti vrhunski posao i shopping.
Voliš li tradicionalnu tursku kuhinju i jesi li naučila pripremiti nešto od toga? Koje bi restorane u Istanbulu preporučila?
Ufff… puno restorana, nemoguće ih je sve obići i nabrojati. U Istanbulu se nalaze sve svjetske franšize restorana poput Novikova, Nobu, Zume ili Cipriani te tamo najčešće zalaze turisti iako je Zuma zaista jedno od najboljih mjesta u gradu, a nalazi se u sklopu jednog od najvećih trgovačkih centara Istynie Parka. Turska kuhinja je fenomenalna i imaju odličnu hranu gdje god sam bila, ostala sam zatečena sa svime- Jako se trude oko cijelog doživljaja, ambijenta, usluge, posluge i ostaloga. Ja najviše volim restorane u blizini Bospora s pogledom, a ima ih jako puno. Moji favoriti bili bi Novikov, koji se nalazi u sklopu hotela Mandarin Oriental i ima fenomenalnu japansku kuhinju i savršen ugođaj i pogled te restoran Lacivert u kojem sam najčešće jer se nalazi na azijskoj strani Istanbula sa savršenim pogledom na mostove i Bospor. Hrana je riblja i jako fina, a deserti su klasični turski poput baklave i ostalih turskih delicija. Također izdvojila bi restoran Paper Moon kao klasičan talijanski izbor s odličnom atmosferom i energijom, isto tako Ulus i Sunset koji se nalaze na povišenom i s terase se pruža fenomenalan pogled na Bospor i grad, a hrana je odlična te je idealan za turiste.
Koji ti je najdraži turski grad i zašto?
Ma Istanbul definitivno, iako volim i Bodrum i Dalaman, ali Istanbul je poseban, grad na dva kontinenta, toliko užurban, a jednostavan. Spoj povijesti, kulture, savršene hrane i jako dragih ljudi. Ja sam se zaista u taj grad zaljubila na prvi pogled i jako ga volim, jedino što tamo ne preferiram su gužve. Naime, nekoliko puta sam zapela u gužvi 2-3 sata za destinaciju za koju mi je inače potrebno 30 minuta, ali s vremenom sam naučila doskočiti i tom problemu te pronaći alternativu poput broda, javnog prijevoza ili jednostavno ne kretati se na određenim rutama između 15 i 21 sat. S obzirom da živimo u azijskom dijelu malo je mirnije pa nam se manje-više sve bazira u tom dijelu grada.
Koji si turski običaj, manir ili riječ prihvatila i postao je dio tvoje svakodnevice?
Ja turski učim već godinu dana i u potpunosti ga razumijem te ga prilično dobro pričam, trudim se maksimalno ga koristiti te kada sam tamo uopće ne pričam engleski. Riječi poput merhaba, hos geldin, tessekuler ili tamam (pozdrav, dobrodošli, hvala, u redu, op.a.) su svakodnevne riječi koje izgovoriš barem desetak puta. A najponosnija sam na najmlađeg sina koji je usvojio turski jezik te zna zaista pozamašan broj riječi te fenomenalno broj do 1000 te ga uči s lakoćom. Također, turski čaj i baklavu sam usvojila te mi sve turske delicije užasno nedostaju kada sam u Zagrebu.
