U Hrvatskoj svaki treći brak završava razvodom. Taj događaj gotovo nikada ne pada lako ni roditeljima, a kamoli djeci. No, pretpostavimo da je razlaz između dvoje ljudi bio neophodan i da su na taj način zakoračili u novu etapu svojeg života. E u toj etapi se često pojavljuju neka nova lica koja nazivamo – očuh i maćeha. Njihova uloga može biti ključna, a često se suočavaju s izazovima i preprekama prilikom izgradnje odnosa s djetetom. Koja je zapravo uloga očuha i maćehe u životima djece koja nisu biološki njihova, ali su partnerstvom s njihovim mamom ili tatom u životu te djece postali – važni? O tome smo razgovarali s Ivanom Šešo, magistrom socijalne pedagogije i ravnateljicom Obiteljskog centra.
– Na odgovor na to pitanje najviše utjecaja ima odnos koji bivši supružnici imaju nakon braka i način na koji su se rastali. Novi partner je svakako suodgajatelj, pitanje je samo u kojoj mjeri. Ako žive u zajednici s djetetom, biti samo prijatelj djetetu nije moguće. U jednom trenu će tom djetetu reći: odjeni pidžamu ili operi zube, a tu već izlazimo iz okvira “samo” prijateljstva – objasnila je magistra Šešo.

Ako bivši partneri, tvrdi magistrica Šešo, surađuju i otac i majka svaki zasebno odrađuju svoje primarne uloge u njihovu životu, onda njihova suodgojiteljska uloga ne mora biti ravnopravna.
– No, ipak je važno reći da novi partneri trebaju prvo zajednički doći do odgovora na pitanje: Što se od očuha ili maćehe očekuje? Kada su to dogovorili, ako su sve strane zreli, odrasli i emocionalno stabilni ljudi, sve može funkcionirati prilično dobro. U praksi se susrećem s mamama i maćehama koje jako dobro surađuju; u kontaktu su oko domaćih zadaća i ostalih obveza djece i to funkcionira jako dobro na obostrano zadovoljstvo. Maćeha ili očuh mogu biti velika pomoć i dodatno bogatstvo. – kazala je magistra Šešo.
Problemi nastaju kada jedan roditelj negativno utječe na dijete na način da mu govori: Nije ti ona mama (ili tata), ne moraš ga (ili ju) slušati i slično. No, prvi i glavni preduvijet koji se mora ispuniti da bi se ostvarila suradnja koja pozitivno utječe na dijete i njegov razvoj jest pravodobno upoznavanje djeteta s novom izabranicom il izabranikom.
– Dijete se ne upoznaje sa svakim partnerom i ima pravo biti zaštićeno od gluposti koje radimo u fazi oporavka. Iz iskustva, nažalost, moram reći da tu najviše griješe očevi. Prerano djecu upoznaju s novom partnericom i na taj način ih zbunjuju, jer te veze često ne potraju dugo. S partnerom kojeg upoznajemo s djetetom trebali bismo biti u vezi barem šest mjeseci. Ali ne šest mjeseci zabave i idiličnog druženja, već bismo u tom periodu trebali s tom osobom imati iskustvo stvarnog života. – zaključila je magistra Šešo.
Kada smo već razvodom djetetu neminovno priuštili traumu, onda bismo oko svega što slijedi trebali biti iznimno oprezni. A dobar odabir sljedećeg partnera ili partnerice bi nam na listi priorteta trebala biti jako visoko.