Da duhan u 16. stoljeću nije iz Amerike došao u Europu, pa tako i u Hrvatsku, danas vjerojatno ne bismo bili druga nacija u Europskoj uniji po oboljevanju od karcinoma pluća. Pušenje duhanskih proizvoda danas predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem, a karcinom pluća je tek jedna bolest u nizu.
– Najčešće se susrećemo s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB), kroničnim bronhitisom i karcinomom pluća. Pušenje također značajno povećava rizik od razvoja astme s težim simptomima i slabijim odgovorom na liječenje, respiratornih infekcija i niza drugih plućnih bolesti. – kazala nam je dr. Ivona Kovačević, specijalistica pulmologije iz Poliklinike Aviva, te apostrofirala da bi se prestankom pušenja i smanjenjem broja pušača mogle spriječiti mnogobrojne bolesti.
– Pušenje je jedan od vodećih sprječivih uzroka bolesti i smrti. Smanjenjem broja pušača smanjili bismo, ne samo broj plućnih bolesnika, već i rizik od srčanog i moždanog udara te broj prijevremenih smrti, a istodobno poboljšali kvalitetu života te povećali očekivano trajanje života.
No, tužna istina je da je Hrvatska na trećem mjestu po udjelu pušača u Europskoj uniji, a još je tužnije to što se broj pušača od prvog istraživanja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 2011. do posljednjeg 2023. godine, povećao s 36,8 na 37,9 posto. Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tvrde – nikada se više nije radilo na širenju svijesti o štetnosti pušenja.
– Redovito se obilježavaju Svjetski dan nepušenja (31. svibnja) i Hrvatski dan nepušenja – Dan bez duhanskog dima, kada se provode javnozdravstvene kampanje, edukativne aktivnosti te medijska gostovanja s ciljem podizanja svijesti o štetnim učincima pušenja i koristima prestanka, a od 2017. godine u primjeni su Minimalni standardi prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu. U pojedinim županijama provodi se program Imam stav, usmjeren na prevenciju uporabe alkohola, cigareta i droga među učenicima, dok se kroz međunarodni projekt Tobacco Free Schools provode edukativne radionice za učenike i nastavnike. Pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo započela je u 2023. s radom Info linija za ovisnosti namijenjena pružanju informacija kome se osobe mogu obratiti u slučaju problema s ovisnostima kao i za uputiti korisnike na nadležne institucije/organizacije, ovisno o usluzi koja je potrebna. Linija je anonimna i dostupna putem besplatne telefonske linije 0800200070, mobitela 0914683070 (uključujući Viber i Whatsapp) i emaila ovisnosti@hzjz.hr. – rekla nam je dr. Željka Draušnik, voditeljica Službe za javno zdravstvo pri HZJZ.
Pušenje je dio kulture
I iz HZJZ-a i pulomloginja Kovačević iz Poliklinike Avive na pitanje gdje vide razloge za poražavajuću statistiku, govore, među ostalim, da je pušenje duboko ukorjenjeno u svakodnevicu i način života.
Prije svega, važno je naglasiti da je pušenje kronična ovisnost o nikotinu, a ne isključivo životni izbor. Pušenje je dugi niz godina društveno prihvaćeno i duboko ukorijenjeno u svakodnevnim socijalnim obrascima, što otežava promjenu ponašanja. – poručuju iz HZJZ-a, a pulmologinja dr. Ivona Kovačević naglašava:
Smatram da je glavni razlog duboko ukorijenjena društvena prihvaćenost pušenja, uz nedovoljnu svijest o njegovim dugoročnim posljedicama. Pušenje se često doživljava kao svakodnevna navika, a ne kao ozbiljna ovisnost koja može imati ozbiljne posljedice. Obiteljske navike imaju velik utjecaj jer djeca koja odrastaju uz roditelje pušače češće i
sama počinju pušiti.
Možemo li razloge tako visokog broja pušača u Hrvatskoj potražiti u našoj povijesti? Je li se pušenje toliko jako uvuklo u kulturu i tradiciju ovog naroda da ga je nemoguće smanjiti? Nakon što je u 16. stoljeću stigao u Hrvatsku, duhan se prvo koristio u terapeutske svrhe i kao lijek u narodnoj medicini: za zubobolje, ugrize zmija, kožne bolesti i čireve, protiv šuge, astme i krvarenja iz nosa, za raskuživanje zraka tijekom epidemija isl. Tek poslije se pušio, žvakao i šmrkao. U Zbornicima za narodni život i običaje (o kojima piše kustosica Etnografskog muzeja Marija Živković u preglednom radu vezanom uz izložbu “Dim – priča o duhanu”, op.a.) koji bilježe stanje okvirno između 1890-1930., doznajmo da su žene rijetko pušile, a kada bi, bile bi stigmatizirane.
– Negativan stav prema pušačicama zadržao se ponegdje i poslije, u drugoj polovini 20. stoljeća, pa je tako Ante Jurić-Arambašić zabilježio kako se u Kijevu „štošta izmjenilo pa se moglo susresti i pokoju djevojku ili mlađu ženu kako polukradomice puše. Obično je riječ o ženskima koje su neko vrijeme bile u gradu na školovanju te su vidjele gradske dame s cigaretama pa su i one postale „dame“. – stoji u tekstu Marije Živković “Kako je nastala izložba “Dim – priča o duhanu”.
S druge strane, muškarci i dječaci su u 19. stoljeću često pušili, iako se duhan i šmrkao pa su ovi zbornici bilježili razliku između mlađih muškaraca koji puše i starijih koji šmrču.
– Među muškom djecom pušenje je bilo dosta rašireno. Na razmeđi stoljeća djeca su počinjala pušiti vrlo rano, između osme i dvanaeste godine. Skrivajući se od roditelja, pušili su tako što su sami napravili lulicu od trstike ili bazgovine, a kamiš od orahova drva. U početku su lulice punili suhim orahovim ili ljeskovim lišćem, a kad su malo odrasli, punili su lule duhanom. U Imotskoj krajini djeca su pravila lule od dubove šiške koju bi napunila šušenjem ili duhanom i pušila bi dok „ji duvan ne smanta ili šušanj ne opali jezik i usta. Niki bljuju, a svi pljuju.“ (Kutleša 1993: 134). Roditelji su često kažnjavali djecu kad bi ih uhvatili kako puše. – stoji u tekstu Marije Živković.
A pušenje lule je bilo, dakle, simbol muškosti i društvenog statusa.
– Da je lula muškarcima bila statusni simbol, potvrđuje izreka iz Otoka u Slavoniji: „Sramota je čo`iku proći selom bez lule, a ženi bez prelje.“ – piše Marija Živković.
Cigareti je hitno potreban rebranding!
Pušenje se dan danas povezuje s “pravim frajerima”, a za žene je često chic. Marketing duhanske industrije kroz povijest je odradio svoje i ta konotacija cigareta kao nešto chic i cool se zadržala do danas. Ne mislimo da zbog toga što su naši preci prije stotinu godina “pušili sve u šesnaest” danas imamo visoku prevalenciju pušenja. Ali, problem je što kroz sve te silne godine nismo znatno promijenili mišljenje o duhanskim proizvodima, dok velik dio zapadnog svijeta jest. Tako pušači u Hrvatskoj prvu cigaretu zapale između 13. i 16. godine što liječnici smatraju velikim izazovom s kojim se potrebno posebno suočiti.
Možemo li potražiti uzor u Švedskoj, smoke free zemlji u kojoj puši tek 7 posto građana?
– Smatram da Hrvatska općenito treba puno ozbiljniji pristup svim preventivnim programima. Što se tiče pušenja, naglasak bih stavila na prevenciju među djecom i mladima, strožu kontrolu dostupnosti duhanskih i nikotinskih proizvoda te bolju dostupnost savjetovališta i pomoći pri prestanku pušenja. Švedska je primjer zemlje koja je kombinirala dugogodišnje javnozdravstvene mjere, edukaciju, ograničavanje pušenja u javnim prostorima i različite pristupe smanjenju štete. – za kraj je istaknula dr. Kovačević.
Pušenje je u Hrvatskoj opće prihvaćeno i normalizirano. Cijele obitelji puše, ponekad se cigareta “nasljeđuje” s koljena na koljeno, a kultura ispijanja kave specifična je za naše podneblje, gdje kava, s druge strane, bez cigarete nije niti vrijedna ispijanja. Pušenje se kroz povijest, mogli smo čuti, povezuje s napretkom, modernim načinom života, buntovništvom što je narativ koji moramo hitno promijeniti. Cigareta naprosto mora promijeniti konotaciju. Samo razmišljamo na glas; s obzirom da svaka ozbiljna marketinška kampanja u današnje vrijeme uključuje influenser marketing, a cigarete i ostale “pušilice” vrište za rebrandingom, i ako ga duhanska industrija koristi za promoviranje, pa zašto ga bilo koja zdravstvena ustanova ne bi koristila za promoviranje NEpušenja. To bi mogao biti početak. Mladi ljudi puše, jer im je cigareta fora, a nije.
Ovaj članak je 5. studenog 2026. godine objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
