Jeste li primijetili da se u posljednje vrijeme u medijskom prostoru kao imperativ gura autentičnost? Autentičnost je na cijeni više nego ikada. Moramo biti svoji, moramo se prikazivati onakvi kakvima zaista jesmo. Je li to stvarna potreba ili još jedan trend koji se medijski nameće?Naime, autentičnost je divna, ali ima svoju cijenu. Da budemo u potpunosti svoji često nas sprečavaju vlastite nesigurnosti. I svaka čast onome tko može hrabro stati javno, na društvenim mrežama iza onoga što jest i potpuno se ogoliti. No, zapravo rijetki to mogu. I onda oni koji ne mogu – glume autentičnost, glume da su svoji zbog algortima, publike, pratitelja… I to je prema dojmu podcasterica Antonije Stupar Jurkin i Edite Misirić dovelo do poplave fake odnosno lažne autentičnosti.

U prvom podcastu Buzz by LifeBuzz.hr riječ je bila upravo o tome. Glavni protagonisti su Andrea Andrassy i Luciano Plazibat, influenseri koji čvrsto stoje iz svoje autentičnosti sadržajem kojeg objavljuju. A to znači da su neke jako primamljive suradnje morali odbiti. 

– Ja ne samo da odbijem kockarnice, već uvijek snimim video u kojem razotkrijem kako kroz lažne objave varaju ljude. Jednom sam iz ruganja odgovorio na mail i za 3 Instagram storyja tražio od 15-20 tisuća eura i oni su pristali. Sad zamislite koju lovu oni vrte – rekao je Luciano i sve u studiju ostavio u šoku. 

Andrea je odbila suradnju za proizvod protiv mamurluka, čajeve za mršavljenje, a jednom je na, kako kaže, agresivan način raskinula suradnju s klijentom.

– Jednom sam klijentu dala otkaz nakon što je od mene tražio da kao rezultat giveawaya uslijed kojeg se dogodio potres u Petrinji darujem ljude čija je kuća nastradala u potresu i uslikam se ispred nje. Tom sam klijentu dala otkaz i sama kupila to što je trebalo darovati u giveawayu i poklonila tim ljudima. – otkrila je Andrassy.

Stati iza onoga u što vjerujemo ne bi trebalo biti teško, ali prikazati se onakvim kakvima zaista jesmo ipak nije uvijek lako. No, je li potrebno?

– Ako odlučimo ne pokazati jedan dio sebe, rekla bih da je to i dalje autentično. Ja odlučujem što preprivatno i što ne moraju svi znati. – rekla je Andrea, a Luciano nastavio:

– Ne razumijem ljude koji plaču ispred kamere. Ako mi psa udari auto, moraju li svi to znati? I ako u trenutku tuge mislim na to kako ću to snimiti, onda znači da nisam baš autentičan.

Ne moramo svi pokazati sve od sebe da bismo se nazvali autentičnima. I u redu je nešto sačuvati za sebe. Gumiti autentičnost je najgori izbor.