Majčin dan je prošao, a majka je i dalje sve to što je bila jučer i dan prije i tjedan prije… i onaj dan kada je postala majka. No, jesu li izazovi majčinstva odnosno roditeljstva danas teži nego ikada prije? Ne zato jer su djeca teže odgojiva ili zato što su majke postale manje sposobne već zato što roditeljstvo više nije samo intuitivno kao što je nekada bilo. Danas je na roditelje mnogo veći – što dijete jede, koju metodu odgoja prema fazama odrastanja primijeniti, kako se nositi s pubertetom, s emocijama… Roditelji danas razbijaju glavu s još stotinu drugih pitanja, a čini nam se da su prije stvari bilo jednostavnije. No, ne i bolje.
Emina Pršić Prasnikar, medicinska sestra i diplomirana odgojiteljica (i tv voditeljica, pjevačica i voice actor, no te su nam njezine uloge u ovom intervjuu u drugom planu), odgoju je posvetila svoje posljednje dvije knjige, a i zadnjih gotovo sedam godina života, koliko ima njezina kći Leilani.
-Postoji više vrsta roditeljstva: autoritativan odgoj – to je odgoj koji ja zagovaram, odgoj s razumijevanjem, ali sa zdravim granicama. Naša generacija je pružila otpor prema autoritarnom odgoju – to je odgoj u kojem roditelj sebe postavlja kao apsolutnu istinu – “to je tako zato što sam ja tako rekao”. I konačno imamo i permisivan odgoj – potpuna krajnost, odgoj bez zdravih granica – djeca smiju sve. No, roditelji zaboravljaju da djeca vole granice i djeca vole rutinu. Konačno tu je i neangažirano roditeljstvo, gdje su djeca prepuštena sama sebi. – govori Emina, koja se kontinuirano obrazuje o odgoju kroz razne webinare i online tečajeve.
Emocionalna inteligencija je mnogo važnija od IQ-a
Ovako raščlanjeno, prilično je jasno kojim roditeljskim putem krenuti. No, u praksi je stvar mnogo teža. Vrlo je lako prekoračiti granicu i otići u krajnost. Da bismo izbjegli tu zamku, Emina tvrdi, trebali bismo biti upućeni u barem osnovne razvojne faze odrastanja.
-Kada znamo razvojne faze, onda od djeteta ne očekujemo nešto za što on još nije spreman. Npr. ako dvogodišnjem djetetu kažemo: “Izvoli u sobu razmisliti malo o tome što si sada napravio!” – onda mi pred njega stavljamo nemogući zadatak jer on s dvije godine nema razvijen još taj dio mozga da bi mogao razmisliti o tome što je napravio. I onda mi postanemo frustrirani. Dakle, naše neznanje dovodi do frustracija, a frustracije dovode do lošeg odnosa s djetetom.
OK, ali ne možemo očekivati od svih roditelja da plaćaju webinare o roditeljstvu, ili studiraju pedagogiju, zar ne?
-Ne! Pa nisu svi završili informatiku i računarstvo pa savršeno barataju znanjem o mobitelima. Kako to? Ne govorim da roditelji trebaju znati raščlaniti ljudski mozak, a već samo osnovne faze odrastanja i sazrijevanja. Mozak se razvija do 25. godine. Svako dijete bi trebalo imati istu priliku da se razvije u zrelu, samopouzdanu, samosvjesnu osobu. Ja vjerujem da je emocionalna inteligencija puno važnija od IQ-a. Znati nositi se s emocijama znači znati nositi se sa svakom situacijom u životu.
Sve se to čini kao jako mnogo filozofiranja. I mnogi koji čitaju ovaj tekst, sigurno su pomislili: kako smo mi odgajani, nitko nije pričao o razvojnim fazama, nego si slušao mamu i tatu i bio je dovoljan samo jedan pogled da ti se kosti smrznu od straha. To se zove strahopoštovanje.
Strahopoštovanje nestaje u pubertetu
No, zašto autoritarni odgoj ne drži vodu? Zašto strahopoštovanje od malih nogu nije pravi put?
-Kada se postavljate da je vaša riječ spram djeteta jedina ispravna bez mogućnosti propitkivanja i bez objašnjavanja onda dijete prema vama ima strahopoštovanje. Međutim, strahopoštovanje nestaje u pubertetu. Dijete vas se više ne boji jer više niste tako krupni i veliki u odnosu na njega, a od poštovanja ne ostaje ništa. Zašto? Jer vas dijete u pubertetu vidi kakvi vi doista jeste. A ako ste vi od prvoga dana s djetetom takvi kakvi jeste i ne glumatate nego mu pokazujete i kada vam je teško, molite ga za suradnju kada ste na izmaku snaga i to mu kažete, onda poštovanje gradite i zaslužujete. Kada ste prisutan roditelj, kada stvarno slušate svoje dijete i kada se ono osjeća viđenim i doživljenim – to su sve načini da zaslužite njegovo poštovanje. Mnogi roditelji se boje puberteta, a ja ga jedva čekam! – ispričala je Emina, ali i istaknula da je pogrešno vjerovati da je odgoj kakav su imali naši roditelji u potpunosti pogrešan.
-Oni su radili onako kako su znali, i najčešće su se oslanjali na intuitivni odgoj. Voditi se intuicijom je isto odlično, ali i za to treba biti prisutan roditelj, promatrati svoje dijete u odrastanju, upitati svoje dijete svaki dan: “kako si?”. Međutim, evaluirali smo. Ono što je bilo prihvatljivo našim roditeljima, djedama i bakama, nama više nije. Naprimjer, nekada su se djeca rađala da bi bili vojnici, ili da bi bili radna snaga. Djeca se danas rađaju kao ravnopravni članovi obitelji. Nekada su djeca čekala da prvo mama i tata pojedu, a oni bi jeli ono što je ostalo. Nama je to danas neprihvatljivo. Osvjestili smo prava djece. – kaže Emina, čiju četvrtu knjigu “Ovo želim da znaš” darujemo na facebook profilu lifebuzz.hr.
Osim edukacije roditelja, krucijalne za društvo su, smatra, promijene unutar odgojno obrazovnog sustava, koji je u velikom obujmu odgovoran za našu djecu. Ali, to je sada već neka druga priča.
