Kada sam zakoračila u tek nedavno otvoreni Dee vintage shop odmah sam uočila komade koji su me oborili s nogu – ikoničan body Vivianne Westwood iz 1994. godine, kaže mi Divna. Fenomenalne Levi’s traper i samt jakne s krznom proizvedene još u Jugoslaviji. Sada su se ponovno vratile na police trgovina. Naravno, cijene su im paprene. Ove kod Divne Ivić u njezinu vintage shopu stoje 65 eura. Iako i dalje u pola jeftinije od novih, možda bismo očekivali da jakna toliko stara ipak stoji manje od 65 eura.

– Postoji razlika između second handa i vintagea. – krenula nam je objašnjavati i nastavila:

– Second hand može biti i nešto što je proizvedeno jučer, a vintage komadi su stari minimalno 20 godina. Primjerice, ova Levi’s jakna ima bijelu etiketicu, a znamo da su one uglavnom crvene. Ove bijele su izuzetno rijetke. I to onda jakni daje na vrijednosti. Imam u skladištu i krasne haljine iz 20-ih godina prošlog stoljeća.

Gdje i kako pronalazite sve ove rijetke komade?

– Sama ih biram ručno. Odlazim u moju rodnu Italiju, Berlin, Pariz…

Kako znate da su to sve originali?

– Imam prijateljicu koja mi provjerava autentičnost. Jednom sam tako kupila original Chanel torbu na Hreliću za 10 kuna. Izvukla sam ju iz blata i prljavštine, bila je u jako lošem stanju. Uložila sam u njezin popravak 300 eura i, nažalost, prodala ju. Ne želim vam ni reći koliko mi je žao što sam ju prodala. Danas bih ju ostavila za svoju arhivu.

Arhivu?

– Da, to su komadi koji nisu na prodaju, njih čuvam i povremeno, doduše rijetko, nosim. Razmišljam si, primjerice, ovaj Vivianne Westwood body ostaviti za arhivu. Malo sam istraživala, on sada vrijedi 3 tisuće eura. Ja ga, naravno, ne prodajem za toliko, jer nemam takve cijene, zato bih si ga ostavila, jer je baš ikoničan komad.

U Hrvatsku ste iz Italije doselili prije devet godina. Primjećujete li razliku u svijesti ljudi o second handu, vintageu danas i tada?

– Da, razlika je velika. Pogotovo unazad tri godine, ljudi mnogo više kupuju second hand. Žene više ne skrivaju pred prijateljicama da su kupile nešto u second handu. Mislim da to u Hrvatskoj ima veze s ratom. Ljudi su zbog neimaštine i teške situacije u izbjeglištvu bili primorani nositi staru, već nošenu odjeću. I otada je simbol bogatstva i dobrog življenja imati novo, skupo i sve to u velikim količinama. Poimanje dobrog življenja mijenjaju mladi ljudi koji vole kupovati u second handu i brinu za ekologiju. Generacija Z nema predrasuda, dapače, to im je cool – kaže nam Divna.

Kupovanje vintage komada je način života, strast prema odjeći koji u svojoj biti isključuje brzu modu, nagomilavanje odjeće, kupovinu plastične, jeftine odjeće po stalno novim trendovima koje diktira modna industrija. Divna svakodnevno pokušava utjecati i na svoje kupce.

– Kako vi možete imati strast prema odjeći ako stalno kupujete novu? Pet komada na dan, deset komada na dan… To je nemoguće. Također, svi isto izgledaju. Nose iste hlače, iste majice, iste jakne, iste cipele u istoj boji. Uniformirani smo, gubi se individualnost. Možeš doći do divnih stvari po povoljnim cijenama, samo ako si daš malo vremena. Nekada neka trgovina izgleda jadno, neugledno, ali ako ne uđeš ne znaš što možeš naći unutra, jer često ljudi ni ne znaju što prodaju.

Osim one čuvene Chanel torbice s početka priče, što ste još ‘uboli’ na taj način?

– Puno toga. Zlatni nakit, prekrasne torbice iz pedesetih godina prošlog stoljeća, veste od kašmira… Kada nađemo takav komad, to je nama koji se bavimo ovim poslom velika sreća! Ja zato i ne naručujem za svoj Dee vintage shop odjeću od dobavljača, pa da mi stigne hrpa odjeće u kutijama koju onda moram probrati, da vidim što od toga uopće mogu prodati. To me uopće ne bi usrećilo, iako bi zarada bila lakša.

Kupujete li vi ikada u trgovačkim centrima ili uopće novu odjeću?

– U trgovačke centre ne zalazim. Kupujem vintage, second hand i novu dizajnersku odjeću. Volim podržati hrvatske dizajnere, kada znam da netko stoji iza svoje kreacije. Volim i sve ono što je rukama izrađeno, dakle, handcraft.

Što mislite o online trgovinama, poput Temua i Sheina?

– Uf, o tome me nemojte ni pitati. Pa ako je nešto toliko jeftino, ljudi bi se trebali zapitati zašto je to tako i što stoji iza toga. Doći će vrijeme kada nećemo imati pitke vode iz ‘pipe’. Sada nam je to normalno, ali jednom će to biti luksuz. Danas već postoje zemlje u kojima se pitka voda kupuje, neki ljudi skupljaju na balkonima kišnicu. Ovo nije pretjerivanje, to je realnost. Kupuješ na tjednoj bazi trendovsku plastičnu odjeću sa Sheina s toksičnim bojama, nakon tjedan dana ju baciš. Ali ljudi ne shvaćaju da ta plastika ne nestane sama od sebe. Ona se gomila u otpad i pridonosi zagađenju. – kazala je Divna.

Ljudi generalno imaju problem s viškom stvari odnosno odjeće. Kako se vi rješavate odjeće koju više ne želite nositi?

– Ja svoju osobnu odjeću ne prodajem. Kada shvatim da imam višak odjeće organiziram druženje s prijateljicama, svaka donese nešto što joj je višak i tako se mijenjamo. Čini mi se da su na taj način svi sretni; dobiješ nešto što ti se sviđa, a riješiš se nečega što više ne želiš. Ne moraš uvijek nešto prodati ili kupiti novo da bi bio sretan.- izložila je Divna zanimljivu ideju za kraj.

A ja sam, naravno, osim zbog intervjua kući otišla sretna jer sam kupila predivnu vintage Levi’s samt jaknu. I to je točno taj osjećaj o kojem Divna cijelo vrijeme govori.

Ovaj članak je 29. studenog 2025. godine objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.