Jasno se sjećam kada sam čitajući nasumično naslove na portalima pročitala oštru kritiku našeg poznatog glazbenog kritičara petog albuma Eda Sheerana “=” (Equals). Glasio je nešto poput: zašto bi itko slušao tu bezveznu, beskrvnu glazbu, a pogotovo stotine tisuća ljudi. Odmah sam pomislila na pet Sheeranovih pjesama koje stvarno volim i u sebi rekla: ne kužim, zašto ne? Nikada nisam čula da je itko ikada prestao slušati neku glazbu jer je glazbeni kritičar rekao da je trash (osim ako se ne organizira kolektivno spaljivanje ulaznica za pet koncerata Aleksandre Prijović u Areni Zagreb, u što sumnjam.)
Međutim, bez obzira na glazbeni ukus, sviđa li nam se ili ne glazba Eda Sheerana, njegova figura na svjetskoj showbizz sceni je izuzetno važna iz jednog posve drugog razloga. Ed često sam za sebe kaže da je bio “jako, jako čudno dijete”. Osim što je bio dijete s riđom kosom (na što sam osobito ‘slaba’ jer istu boju kose ima i moj sin), imao je lijeno oko, predimenzionirane dioptrijske naočale i – mucao je. Zbog svega toga, često je trpio vršnjačko nasilje. Svaki put kada bi poželio nešto reći, dječaci i djevojčice iz razreda krenuli bi mu se smijati i rugati. Na kraju je prestao dizati ruku, naprosto je odustao. Kako je sam posvjedočio razne terapije za govor nisu pomagale, konačno se počeo bojati da je njegovo stanje nepromjenjivo. No, Edov je otac jedan dan došao kući s Eminemovim CD-om Marshall Mathers LP, kojeg je Ed naučio napamet i – prestao mucati. Imao je deset godina. Sa 14 je otišao u London pokušati izgraditi glazbenu karijeru. Ostalo je povijest.
Koliko je divno to što je jedan ‘čudan’ riđokosi dječak postao svjetska zvijezda, koja je, evo, upravo u jednom danu gotovo u potpunosti rasprodala koncert na zagrebačkom Hipodromu, zakazan za 10. kolovoza 2024. godine? ‘Čudna’ djeca postaju zanimljvi ljudi – izjavio je Sheeran jednom. Često u intervjuima priča o svojem iskustvu ‘čudnog’ djeteta i koliko je važno ostati ‘čudan’ i ne truditi se biti kao najpopularniji dječak u školi. Imam dojam da je neobično važno možda baš u ovo vrijeme društvenih mreža kada tinejdžeri i tinejdžerke kopiraju svoje idole i jedni druge i onda u konačnici svi izgledaju isto – da netko toliko slavan, poznat i uspješan kaže – ne samo da je u redu biti ‘čudan’ i drukčiji, već je to i poželjno.
– Možda se čini da biti riđokos nije fora kada si dijete, ali mene je to kao glazbenika spasilo – jer ako vidiš riđeg mladića na TV-u, a postoji samo jedan mladić riđe i neuredne kose koji svira gitaru, jako ga je lako pronaći na YouTubeu. – kazao je Ed.
Nije važno hoćete li otići na koncert Eda Sheerana u kolovozu sljedeće godine ili ćete se uputiti na jedan od pet koncerata Aleksandre Prijović u Areni Zagreb, važno je ostati ‘čudno’ dijete u razredu, i ne pokušati se prilagoditi društvu samo zato da biste se uklopili u njegovo sivilo. Biti originalan, jedinstven i unikatan uvijek je imalo najvišu cijenu. Uvijek, pa i danas. Jedni drugima nalikuju samo mediokriteti.





