Svi smo barem jednom doživjeli situaciju u kojoj smo bili pozvani na žensko druženje ili kućni party, a u kojem se našao ružičasti slon u prostoriji – dijete. Kada bi se neugodnim situacijama davale zvjezdice, ova bi sasvim sigurno dobila svih pet. Jer, ako primjetite da djetetu na ženskom druženju koje uključuje alkohol, pokoju vulgarnost i priče koje nikako nisu za dječje uši, nije mjesto – otvarate mogućnost da ispadnete mrzitelj djece. Zato uglavnom svi pristojno šute, pa žensko druženje kojem ste se tako veselili više nije ispušni ventil nakon izazovnog tjedna već sjedaljka u kojoj svi paze da se dijete ne ozlijedi, ne uprlja namještaj sa čokoladom i šapuću priče koje su trebale biti ispričane na glas uz puno smijeha. Da ne spominjemo da najmanje brige o djetetu vodi upravo njegova majka – jer ona ovu prigodu vidi kao toliko potreban odmor od roditeljskih obveza. Ona je tu da se zabavilja, pa očekuje da o njezinu djetetu brinu drugi, svatko pomalo.
Prva stvar koju odmah treba reći – dijete nije krivo. A tko onda jest? Do ovakve škakljive situacije najčešće dolazi zbog loše komunikacije. Kako izbjeći scenarij – party na kojem se nitko ne zabavlja i svi poprijeko gledaju dijete i njegovu majku?
Ako je večer propala, odgovornost je na domaćinu!
Jer ne zaboravite – postoje i večernja druženja na kojem su djeca dobrodošla. To je često slučaj kada i domaćin ili domaćica ima dijete, pa će im društvo i više nego dobro doći. U tom slučaju, djeca su u drugoj prostoriji, zabavljaju se međusobno na primjeren način. Naravno, sve ovisi o dobi djece, male bebe su druga priča. No, uz babyphone, beba u izoliranoj prostoriji može spavati, dok se odrasli zabavljaju. S toddlerima je druga priča, njih se ni na sekundu ne može staviti bez nadzora. Ako ste roditelj, onda vam je to itekako poznato. Kako znati je li vaše dijete dobrodošlo na party? Vrlo jednostavno, domaćica ili domaćin bi vam to trebali eksplicitno reći. Dakle, odgovornost u ovom slučaju je isključivo na onome tko priređuje party! Ako je vaše druženje za odrasle, obavezno na pozivnici, usmeno ili pismeno istaknite da je druženje isključivo za odrasle osobe.
Nemojte se uzdati u zdrav razum svojih prijatelja, jer ako su vam prijatelji onda sigurno znate da im zdravorazumski dio karaktera povremeno zakaže. Svakako naglasite da za tu večer dogovore baka-servis, supruga koji će biti kod kuće s djecom ili bilo koga tko im može uskočiti. Ako to nije jasno iskomunicirano, uvijek postoji mogućnost da se nađe netko tko se možda čak i iz objektivnih razloga ne može snaći (jer je samohrana majka, suprug nema razumijevanja, bake i djedovi su stari ili ne žive u istom gradu i ne mogu ili jednostavno ne žele pričuvati dijete…) i odluči povesti svoje “predivno i predobro dijete koje sigurno neće smetati” na vašu pomno i dugo planiranu večer. Čak i ako vas pita bi li bilo u redu da “dođe mala Karla, obećajem da nećete ni znati da je tamo” budite brutalno iskreni i recite: Ne. Da, to je neugodna situacija u kojoj riskirate da se prijateljica naljuti na vas, ali u suprotnom riskirate da vam ostalih pet prijateljica zamjeri što im je propalo druženje kojem su se toliko radovale. Neke od njih su se teškom mukom uspjele snaći za čuvanje vlastite djece, a neke su možda single ili djecu nemaju vlastitim odabirom. U svakom slučaju dijete na takvom druženju nema što raditi.
A mi koji imamo i volimo našu djecu najviše na svijetu, trebali bismo poštovati tuđe vrijeme i pravo na zabavu bez vrištanja, spoticanja, tisuću pitanja, prekidanja razgovora i sličnih distrakcija, jer u tom slučaju djeca nisu naša zvonka radost već iritantna mala smetala. Nemojmo ih dovoditi u tu situaciju.
