Dolazak Keanua Reevesa u Zagreb na INmusic festival u kojem je nastupio kao basist grupe Dogstar najviše je obilježen fotografijom holivudskog glumca kako sjedi na podu naslonjen na zidić jednog zagrebačkog hotela. Njegova opuštenost navelike je već poznata u svijetu, kao i potreba za neopterećenim životom koju pokušava zadovoljiti vozeći se podzemnom željeznicom i družeći se s beskućnicima. No, ovaj njegov dolazak u Zagreb meni je evocirao uspomenu iz djetinjstva koja nema veze Keanuom, dobrim dečkom iz Hollywooda već potpuno nepoznatim glumcem koji je put do slave tražio snimajući spot za pjesmu planetarno poznate pjevačice koju danas pamte tek poneki.

Imala sam 12 godina i pod utjecajem pet godina starijeg brata pratila sam sve glazbene emisije, a tada su Mixer M, kojeg je vodila Danijela Trbović, Jutrofon i i još neke čijih se imena više ne mogu sjetiti, bile jako popularne. Zamislite vrijeme u kojem nema youtubea, rijetko koje domaćinstvo ima satelitski program, a jedini prozor u svijet moderne glazbe u to su doba bile glazbene emisije na HTV-u. Srećom, mi smo imali videorecorder i ja bih, osobito ljeti za vrijeme školskih praznika, religiozno čekala s daljinskim upravljačem u ruci i prstima već pripremljenim na tipke play i rec, koje je trebalo istodobno pritisnuti da bi se na VHS kazetu moglo snimiti ono što je bilo na televiziji. A moj brat i ja smo snimali glazbene spotove. Sjećam se onog neopisivog osjećaja sreće kada sam snimila “Freedom” Georgea Michaela ili Princeov “Kiss”. Vjerovali ili ne, te VHS-ice i dalje postoje negdje u nekim ladicama moje sobe u Križu.

No, teško da se išta može usporediti sa srcima u očima i leptirićima u trbuhu kada sam prvi put pogledala spot pjesme “Rush, rush” Paule Abdul. Kakvo lijepo stvorenje je to bilo. Ne Paula, već njezin secret crush iz spota. Sada čitam da je još u osamdesetima glumio u nekoliko kanadskih filmova. No, ja sam se tada, sa svojih jedva navšenih 12 godina prvi put susrela s likom i djelom Keanua Reevesa. Osim što me malo podsjećao na dječaka iz škole koji mi se potajno sviđao, Keanu je u spotu bio taj good guy u kojeg se zaljubila cura koja hoda s bad guyem. Taj spot sam pogledala na desetke puta, a dijalog Paule i Keanua, sam vrtila iznova i iznova i iznova… Em što je lijep, em tako misteriozan, a još i pozitivac! Tada sam sama sebi obećala da će mi se uvijek sviđati dobri dečki. Obećanje sam pregazila više no jednom, no to je sada neka druga priča…

Kasnije je taj dobar dečko iz spota Paule Abdul snimio Brzinu, Matrix, Johna Wicka i mnoge druge filmove koji su ga proslavili. No, što se mene tiče, nikada nije toliko zabljesnuo kao tada u spotu pjevačice koju mlađe generacije više ne pamte. No, on je zato superstar.