Hoće li ikada doći vrijeme kada će nam novčanici biti potpuno prazni, a bankovni računi puni i kada će jedini novac kojeg ćemo vidjeti biti onaj u obliku brojki na zaslonima ekrana? Postoji li, dakle, realna mogućnost da se u potpunosti pozdravimo s novčanicama i kovanicama?

Odgovor na to pitanje postavili smo i Toniju Milunu kada je gostovao u našem podcastu Buzz by LifeBuzz.hr. On kaže da su pojedine zemlje potpunom bezgotovinskom plaćanju jako blizu.

– U svoja dva posjeta Norveškoj niti jednom nisam vidio da je itko platio gotovinom. Oni plaćaju isključivo karticama. No, i ja osobno plaćam karticama, a gotovinu imam za svaki slučaj. – kazao je Toni, a mi smo provjerili koje zemlje prednjače u bezgotovinskom plaćanju.

Finska je preuzela kormilo u kartičnom plaćanju s čak 98 posto, a 95 posto njihovih građana plaćaju mobilnim aplikacijama. Ova skandinavska zemlja vodi mrtvu trku sa susjedima, Švedskom čije društvo već godinama zovu bezgotovinskim s manje od 10 posto gotovinskih transakcija. Među zemlje u kojima se sve manje plaća novčanicama i kovanicama ubraja se i Južna Koreja.

Bez obzira na razvijenu ekonomiju, Nijemci se, pak, tradicionalno drže gotovine, baš kao i Austrijanci, a na naše veliko iznenađenje u Japanu ipak u plaćanju tradiciju stavljaju ispred snažnih high-tech karakteristika svoje zemlje. Tako je u zemlji izlazećeg sunca tek 18 posto bezgotovinskih transakcija. Hrvati vole gotovinu, ali vole i kartice. Toni svakako preporučuje kartično plaćanje, ali jedan gotovinski iznos bi svatko uvijek trebao imati u novčaniku.

– Ja bih preporučio 20 eura. Također, ja volim davati i napojnice, a danas to kod nas nude i neki POS uređaji – kazao je Toni, mislići na Teya POS uređaje koji imaju opciju prihvaćanja napojnica, što je dobra vijest i za potrošače i za prodavače. Kada pri plaćanju vidite mali žuti uređaj, svakako u transkaciju uključite i napojnicu, jer je to standard u svijetu – deset posto od iznosa kojeg plaćate u restoranima ili kafićima je nepisano pravilo kojeg je lijepo poštovati. To što se sve više okrećemo visokoj tehnologiji, ne znači da trebamo zanemariti pristojnost i manire koji pripadaju tradiciji.