Na svestranost Jane Fabijanić, koju najviše poznajemo kao pjevačicu tria Gelato Sisters, smo navikli. Dobro se snalazi i kao voditeljica, novinarka, a koketira i s digitalnim marketingom. No, njezina zadnja uloga Bontoniste, kojom na društvenim mrežama ukazuje na pravila lijepog ponašanja nas je oduševila. Naravno, odmah smo ju podržali iskrenom preporukom na LifeBuzzu. No, njezina inicijativa svakako zaslužuje intervju kojeg smo s guštom napravilii.

Bontonista je nešto najbolje što smo vidjeli na društvenim mrežama u posljednje vrijeme. Kako si došla na ideju da otvoriš baš takav profil?

Oh, hvala! Već dugo me zanima bonton. Naime, znate kako se kaže: „You have to know the rules to break the rules.” Hahah. 

Sjećam se prvih klasičnih koncerata u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Imala sam 9 godina i znala sam da ne smijem niti se vrpoljiti niti pisnuti. Shvatila sam da je to poštovanje prema glazbenicima koji su mnogo radili da bi publika uživala u glazbi. 

Sudeći prema onome što vidimo oko sebe, onaj znameniti stari kinderštube, više se baš i ne prakticira. Bontonista je moj doprinos izreci: „ako želiš popraviti svijet, počni od sebe.”

Danas ljudi uglavnom prigovaraju kad vide nešto negativno, ali ništa ne poduzmu da to promijene. Eto ja želim pokazati da je pristojno ponašanje pitanje razumijevanja, da treba pokazati primjerom. Bonton je poštovanje, ljubaznost, kad smo pristojni, život je ljepši i suživot ugodniji. Ljubaznost je pitanje dobrote. 

Bontonista je moj odgovor na trenutnu situaciju u društvu. 

Smatram da su pravila pristojnog ponašanja, dobrog ukusa i stila prijeko potrebna.

Bonton kao ljepota življenja

Iako se čini nišni profil s nišnim sadržajem, zapravo su pravila lijepog ponašanja nešto što se tiče svih ljudi. Kako si zadovoljna odazivom u kratko vrijeme?

Odaziv je izvan svih očekivanja. Znam mnogo o digitalnom marketingu, imam iskustvo ispred i iza kamere kao i voditeljsko i glumačko iskustvo, ali ovakav odaziv nisam očekivala. Više od 17 000 pratitelja na Instagramu u 6 mjeseci, bez reklama, bez plaćanja. Ljudi su jako zainteresirani i odlično reagiraju. Nitko nije bio ravnodušan kad sam tek izlagala ideju i istraživala tržište. Svi su bili oduševljeni. Reakcije su jako pozitivne sa svih strana. Jedna žena me nasmijala kad je napisala: „pratim Vas samo da vidim koliko sam nekulturna”. Hahah. 

Nema čovjeka kojeg se ne dotiče bonton. 

Čak i ako živimo sami u pećini, svejedno valja biti pristojan prema prirodi, prema sebi… 

Ima i nešto negativnih komentara onih ljudi koji misle da su prozvani, a ne znaju se nositi s time. 

Pravila se nekad čine pretjerana, jer ne znamo smisao ili nam nije očit. 

Ljudi se ponekad čude nekim pravilima, ali ona uvijek imaju razlog koji štiti čovjeka.

Zašto je nepristojno jesti u hodu? Zato jer nije dobro za probavu. Zašto muškarci ženama otvaraju vrata automobila? Zato što im pomažu lakše izaći. 

Stvari treba definirati, a bonton je taj koji određuje tu granicu. U pozadini je uvijek dobar razlog. 

Neki ljudi misle ako smo pristojni i znamo pravila bontona kojih se i držimo, da je to uštogljenost.

Naprotiv, pravila nam pomažu da se u novim situacijama ne zbunimo. Kad obje strane znaju što treba učiniti, atmosfera je opuštenija. 

Baviš se detaljima iz bontona, od onih za koje mislimo da svi znamo do onih koji kod mnogih izazovu „aha” efekt! Kako si ti postala meritum za pravila lijepog ponašanja?

Prije svega tu je roditeljski i obiteljski odgoj. Moj djed je u dnevnom boravku za stolom svaki dan sjedio u košulji i kravati. Moja prabaka je posluživala piletinu uvijek pravilno raspoređenu na odgovarajućem tanjuru (kojem? morat ćete zapratiti Bontonistu, ahha). 

Nije to ništa pretjerano, nemamo zlatne pipe, ali uvijek se njeguje ljepota življenja, ono što na Mediteranu zovemo la dolce vita. To su samo neki od primjera. Susrećem se s velikim brojem ljudi u javnom prostoru. Učila sam, pratila, čitala, educirala se… I dalje svakodnevno učim. Ljudi prepoznaju da sam autentična u prijenosu znanja, da to stvarno dolazi iz mene i iz zrelosti. 

Pokrenula sam Bontonistu i da sama sebe podsjećam na pravila lijepog ponašanja u svakodnevnim situacijama. 

Mladi misle da bonton čine stroga i nepotrebna pravila

Ako na mladima svijet ostaje, hoćemo li, prema tvojem mišljenju, u budućnosti biti nacija bečkih ili barbarskih manira?

Ne znam, idemo u čudnom smjeru, ali veliki broj interesenata mi ipak govori da ima puno pristojnih ljudi koji žele učiti o bontonu. Nije im neugodno priznati da nešto ne znaju ili nisu znali. 

Situacija u društvu me zabrinjava. Mladi ljudi misle da su bonton neka stroga i stara, nepotrebna pravila koja nas vraćaju u prošlost. Ne, naprotiv. Bonton nas oplemenjuje, čini većima, boljim ljudima. Radi se o bezvremenim i univerzalnim pravilima. U civiliziranim zemljama ljudi se ljubazno ophode jedni prema drugima, poznaju manire. To poboljšava kvalitetu života. 

Važno je uputiti djecu i mlade ljude, pogotovo kad im je to glupo i misle da je nepotrebno. Roditelji su uzor, njih djeca instinktivno kopiraju, zato i roditelje treba podučiti u dobroj namjeri bez zamjeranja, da nam svima druženja, okupljanja, susretii slučajni kontakti budu ugodniji. 

Bonton i bunt?

Bonton nam ne uzima slobodu niti nas ne stavlja u okove. Pametni ljudi su pristojni, a pritom mogu biti i buntovni. Ljubaznost nije pitanje poslušnosti nego dobrote. Danas na pogrešan način izražavamo bunt ili prkos, a pritom tonemo u primitivnost. Recimo, domovina se ne voli skandiranjem i urlanjem, ako pritom ostaviš smeće za sobom. Ili, pristojnost i davanje prednosti ženama nema nikakve veze s ravnopravnošću, a upravo se na to mnogi muškarci često pozivaju. 

Za mlade ljude još ima šanse, zabrinjavaju me odrasli koji se ne žele mijenjati i misle: „ja sam takav kakav sam, uzmi ili ostavi“. Dok smo živi trebamo se mijenjati na bolje.

Bonton je važan i da dobro izaberemo. 

Mlade žene bi također trebale proći školu bontona, svakako. Kao i mladi muškarci. Paradoks je u tome što oni kojima bonton najviše treba, misle da im to uopće ne treba. Najgore je što ljudi znaju srčano braniti pravo na to da, recimo, jedu nepristojno. Možda ih maltretira roditelj, supružnik, šef i na kraju – država, a bune se na krivom mjestu. 

Koje te ružno ponašanje najviše živcira, da ne kažem izluđuje?

Jako me smeta ponašanje radi kojeg me zaboli srce; kada se netko u tramvaju ne digne starijoj osobi ili kada muškarci ne vide da je prava muževnost ljubaznost u ophođenju sa ženama.

Ali, mogu spomenuti i neke od najčešćih manjih grešaka koje ljudi ovdje rade. To je pružanje ruke ženi pri upoznavanju ili pozdravu, iako su žene te koje trebaju prve pružiti ruku. Ženama dajemo prednost da biraju žele li se rukovati. Zatim, čačkanje zuba za stolom. Stvarno mislim da je jako ružno pljunuti dok hodamo. 

Čudim se djeci koja ne znaju prva pozdraviti na stubištu, kao i mladim djevojkama koje su odjevene u skupu odjeću, ali drže čašu pjenušca za glavu ne znajući da će si pritom zagrijati piće i ostaviti tragove na čaši. 

Mladi ljudi koji gledaju u mobitel dok im starija osoba nešto govori. To me žalosti.

Bonton se uči cijeli život

Nađeš li se sama u situaciji da ne ispoštuješ pravila bontona?

Ponekad – da. Recimo, nekad obožavam jesti prstima, smatram to predivnim i direktnim, poetičnim odnosom s hranom kroz tijelo. Na kraju krajeva, tada ne možemo tipkati dok jedemo pa jedemo svjesnije.

 Ne govorim dobar tek jer većina nas ima dobar tek, i predobar. Haha. Boce vina ne poklanjam u ukrasnoj vrećici, mislim da je puno više šik bocu nositi u ruci. Potrebna je doza onog je ne sais quoi.

Koji su tvojih pet pravila lijepog ponašanja bez kojih ne bismo smjeli ulaziti u interakciju s ljudima?

Čarobne riječi svi znamo: „hvala, molim, izvoli i oprosti.” 

Evo jedan trik koji svi možemo probati i češće primjenjivati u ophođenju: zamislite da je neka osoba koju ne poznate, zapravo osoba koju volite, do koje vam je stalo. Zamislite da vam je najbolji prijatelj, rođak, muž, kćer… odmah se dogodi promjena u energiji i postajemo ljubazniji i uviđavniji prema toj osobi! 

Pristojnost u ophođenju nije samo u posebnim situacijama i nije samo prema nekim ljudima. Pitajmo se kako bi nama bilo da se netko tako ophodi prema osobi koja nam je važna. 

Krenimo od srca. 

Radiš radionice za djecu i za odrasle?

Bonton se uči od najmanjih nogu. Na taj način pristojno ponašanje postaje prirodno, dio nas, više ne razmišljamo o tome. Bonton bi se trebao učiti u školi, kao i domaćinstvo, financijska pismenost, zdravstveni odgoj… Ljudi spominju nepristojnost djece, ali ima puno drage i pristojne djece.

Radionice za odrasle su jako korisne, ponekad smo u običnim životnim situacijama u nedoumici: tko prvi ulazi, tko plaća, kako se odjenuti, koji poklon je prikladan… Puno toga se može naučiti i divno je primijeniti to znanje. 

Jako je zanimljivo i zabavno na radionicama bontona za odrasle, to je fenomenalan team building i puno je smjeha, a znanje se zapamti zauvijek pogotovo uz praktične primjere. To su važne vještine za poslovni svijet. 

Svatko tko želi, može mi se javiti na grupno, ali i na privatno savjetovanje. 

Pravila se s godinama mijenjaju. Što se promijenilo u zadnjem desetljeću, a da ljudi baš i ne znaju?

Razvoj tehnologije je ubrzan. Nismo dovoljno definirali pravila pristojnosti u digitalnom komuniciranju. Ima onih koji npr. misle da je nepristojno poslati poruku umjesto nazvati. Drugi smatraju da je nepristojno nazvati bez prethodne poruke. Netko obožava glasovne poruke, a netko ih prezire smatrajući ih napornima pa čak i nepristojnima. 

Bonton se uči cijeli život, otvaraju se nove situacije koje traže prave odgovore. 

Što kada ne znamo koje je pravilo u nekoj situaciji? 

Ako ne znamo što u nekoj situaciji, samo budimo obazrivi i ljubazni, osluškujmo i dajmo drugima prednost. Tada ne bismo trebali pogriješiti. Bitna je emotivna i socijalna inteligencija, a i to se uči. 

Poznata si kao dobro odjevena osoba, a bonton se tiče i mode odnosno stila odijevanja. Hoćeš li dijeliti i modne savjete? 

Da, hoću, ljudi su pokazali interes i za to. Moda treba uvijek biti sloboda i ne smije imati ograničenja, kao i umjetnost. Bonton je prilagodljiv vremenu; nekad je bilo nepristojno izaći u papučama, a danas je dio modernog stila obuti tenisice koje izgledaju kao papuče. 

Ipak, neka pravila prkose vremenu i ima razlog zašto je tako. Na muškom sakou uvijek ostavljamo otkopčan donji gumb, rub košulje mora malo viriti iz rukava. To jednostavno uvijek izgleda bolje. Cipele se više ne usklađuju s bojom torbica, a previsoke pete nisu primjerene za posao, em su neudobne em nas ometaju. 

Savjet za kraj? 

Izvadite lijepi servis čak i kad jedete sami.

Podignite papirić s poda čak i ako ga niste vi bacili.

Razgovarajte bez mobitela na stolu.

Pitajte osobu koja sjedi sama za ples čak i kad nemate posebne namjere. 

Pomognite gospođi nositi namirnice iz dućana. 

Pošaljite poruku zahvalnosti onima koji to ne očekuju. 

Odjenite posebnu haljinu, život je posebna prilika. 

I pronađite Bontonistu na Instagramu!