Kada opisuju strast, svi online rječnici govore o istom – “strast je jaka naklonost, entuzijazam ili čak trajno usmjerenje čitave čovjekove duše prema nečemu”. Nemoju svi ljudi tako izražen osjećaj prema nekoj stvari ili fenomenu. No, svi koji su barem malo zakoračili u svijet parfema znaju tko je Zora Bjelousov. A svijet parfema malo tko u našoj zemlji poznaje kao Zora. Dugogodišnja lifestyle novinarka, vlasnica i glavna urednica portala Femina.hr, od rane mladosti hrani svoju strast prema parfemima kroz pisanje recenzija, tzv. fragrance influencing, radionice, seminare, razgovore… Kao potpunom ignorantu kada je o parfemima riječ, bilo mi je jako zanimljivo upoznati se sa Zorinom strasti, shvatiti način na koji ih ona doživljava, ali i naučiti nešto. Dapače, retke ispred vas mogli biste shvatiti kao kratki, početnički kurs o prafemima.

Kako biste opisali svoj odnos s parfemima odnosno mirisima? Jeste li entuzijast, obožavatelj ili profesionalni “nos”?

– S obzirom na to da sam već kao jako mlada, s 19 godina, još na fakultetu, počela raditi kao novinarka u ženskim lifestyle medijima (najprije u magazinu Elle, a zatim u nizu drugih), našla sam se na samom izvoru informacija o beauty i fashion proizvodima i novitetima. Tijekom godina mijenjala sam redakcije i medije za koje sam pisala, da bih konačno pokrenula vlastiti portal, kojeg već godinama uređujem. U takvom poslovnom okruženju, naprosto se prirodno dogodilo da intenzivno pratim svijet beauty i parfemske industrije, a s vremenom se moj fokus poslovno i privatno okrenuo ka parfemima. Kako postoje sommelieri koji se profesionalno bave vinima, tako postoje i parfemski teoretičari koji se bave parfemima. U oba slučaja riječ je o specifičnim proizvodima koji na razne načine obogaćuju naš život i lifestyle. Dakle, da se vratim na temeljno pitanje – volim reći da sam parfemski sommelier, teoretičar parfema, strastveni ljubitelj, recenzent i – kako to vole reći mlađe generacije – fragrance influencer. Profesionalni nos naravno nisam jer ne kreiram parfeme i ne proizvodim ih. Kako biste postali profesionalni nos morate proći složenu edukaciju u stručnim svjetskim ustanovama za parfumere, a ona se razlikuje od edukacije za teoretičare mirisa – ljude poput mene koji se parfemima bave fenomenološki, povijesno, ekonomski, emotivno… 

Kada ste počeli pokazivati interes prema parfemima?

– Moja je mama profesorica francuskoga jezika i godinama je radila u Medijateci francuskog instituta u Zagrebu – ona dan danas, i u mirovini, od glave do pete utjelovljava totalni french style – živjela je i radila u Francuskoj, a kasnije u Hrvatskoj za Francuze. Kao malu djevojčicu upisala me u Francuski vrtić u Zagrebu, a kasnije sam desetljećima išla na francuski jezik u Francusku alijansu. Cijelo to frankofono i frankofilno ozračje, zatim izloženost francuskim medijima i magazinima na kojima sam odrasla (poput Voguea, Ellea, Marie Clairea, Paris Matcha…), kreiralo je u meni veliku ljubav prema francuskoj modi, parfemima, lifestyleu… Prvi parfem koji mi je mama poklonila kad sam imala nekih 10-ak godina, bio je Anais Anais brenda Cacharel i tada sam se zaljubila u parfeme. Ona pak cijeli život nosi jedan od najvećih parfemskih klasika na svijetu – Femme de Rochas.  S druge strane, moj je otac bio Rus, sin ruskog carskog časnika, i po njegovoj je liniji ta ljubav Rusije i Francuske bila također jaka. I djed i tata cijeli su život nosili parfeme Roger et Gallet, a stari tvrdi sapuni te kultne francuske kuće bili su svakodnevica u našoj kupaonici. 

Sjećate li se prvog parfema koji vas je oborio s nogu i zašto?

– Prvi koji sam nosila, kako rekoh, bio je Anais de Cacharel, no nosila sam ga kada sam bila dijete i nisam još imala razvijen ukus – to je za mene tada naprosto bio nježan, ugodan cvjetni miris. A prvi parfem koji sam si sama kupila, kojeg sam obožavala i nosila godinama bio je Eternity by Calvin Klein. Sjećam se da sam skupa s mamom vidjela reklamu za njega u nekom magazinu i jako mi se svidjela estetika reklame – neodoljivi cool vibe koji je CK imao krajem 90-ih – željela sam biti u trendu, naprosto sam željela biti tako cool kao CK žene i zato sam kupila Eternity – on je ostao legenda među parfemima – bi je nešto sasvim novom na tržištu ženskih mirisa – unio je dašak američke casual ležernosti u visoku francusku parfumeristiku. 

Jeste li se educirali službeno ili neslužbeno o tome kako prepoznati note u parfemu i o svemu ostalom što vas čini kompletnim poznavateljem parfema?

– Prošla sam niz radionica, kako on-line tako i uživo, i godinama sam već parfemski insajder. Knjige, radionice, seminari, parfemski sajmovi, druženje s kolegama iz branše, druženje s parfemskim nosevima i poslovnjacima iz parfemske industrije – sve je to tijekom godina izvor moga učenja, znanja i iskustva. Ali ipak, u cijeloj je priči najvažnija strast i ljubav prema parfemu kao nečemu što je puno više od pukog proizvoda – prema parfemu kao umjetnosti i umijeću koje spaja toliko toga – osjetilo mirisa, povijesne trendove, čarobni dizajn bočica, neprestane inovacije sastojaka i formula… Ne zaboravite da je za finalni produkt – parfem – potrebno jako jako puno koraka u kreiranju i proizvodnji.

Koji su vaši omiljeni parfemi i zašto?

– Ovo je uvijek najteže pitanje. 🙂 Omiljeni parfem mi se mijenjao s fazama života… Mijenja se ponekad i češće – ovisno o raspoloženju, prilici, društvenoj ulozi, emotivnim stanjima… Ali generalno, velika sam ljubiteljica klasičnih gurmanskih mirisa – volim bogate, jake, moćne, senzualne, ženstvene parfeme. Među parfemima koje najčešće nosim su Yves Saint Laurent Black Opium, Tom Ford Black Orchid, Gucci Guilty, Mugler Alien, Versace Crystal Noir, Montale Paris Intense Cafe, Montale Paris Sweet Vanilla, Chanel Coco Noir, By Kilian Good Girl Gone Bad, Xerjoff Alexandria II, Tiziana Terenzi Kirke, Dior Poison… 

Mislite li da su niche parfemi postali mainstream što je ih učinilo dostupnim širem krugu ljudi te su na taj način izgubili posebnost?

– I da i ne. S jedne strane, postoje niche kuće koje su se vrlo rado i spremno prodale velikim kompanijama i izgubile svoj šarm, ali isto tako mislim da na tržištu postoji još nebrojeno puno prekrasnih, kreativnih i posebnih manjih niche i indie kuća koje pričaju predivne mirisne priče, imaju dugu tradiciji i nevjerojatni background. To su brendovi koji i dalje stvaraju umjetnost, a ne samo puki proizvod. 

Kad smo kod posebnosti, što parfem od nekoliko tisuća eura razlikuje od onog za npr. 50 eura? Iako, sada vidim da najskupllji parfem na svijetu stoji gotovo dva milijuna dolara. Zašto?

– Parfemi su sami po sebi luksuzni proizvod (ok, ako izuzmemo komercijalne drogerijske mass market mirise koji ne spadaju u tu kategoriju) – dakle, parfemi su po povijesnom defaultu kreirani da budu predmet želje/luksuz/fetiš, da kompletiraju naš stil i osobnost, da u njima uživamo – kako u mirisima, tako i u bočicama. Postoje parfemi čiji su sastojci toliko rijetki i skupi, čije je kreiranje i kombiniranje nota toliko složeno i dugotrajno, a ambalaža toliko glamurozna i okićena, da naprosto moraju imati cijenu koja iznosi pravo bogatstvo. Oni su osim toga kreirani za snobističku publiku koja želi i voli upravo takav proizvod. Ljudi naprosto vole skupe stvari – skupe cigare, skupe konjake, skupe aute, skupe jahte, skupe parfeme, skupa vina… Parfemske kuće kao što su Creed, Roja Dove, Clive Christian ili Caron naprosto grade svoj imidž na skupoći svojih parfema. Morate znati da koliko god se cijena činila visoka, također je i visoka cijena proizvodnje takvih malih serija s vrtoglavo skupim sastojcima i brutalno luksuznom ambalažom. 

Je li vaše poznavanje parfema ostalo na razini hobija ili ste ga uspjeli na neki način monetizirati?

– Jako sam sretna da sam taj prekrasan hobi i svoju veliku strast prema parfemima pretvorila u posao. No ipak da preciziram – ja i dalje radim prvenstveno kao urednik i novinar, a tek zatim kao parfemski influencer.

Zašto se rade parfemi s čudnim notama? Koliko čitam note vanilije i ruže, sve češće zamjenjuju note sperme, kokaina, plastike i mesa?

– Zašto umjetnost nije ostala na čarobnim romantičnim pejzažima Moneta ili raskošnim aktovima Rubensa? Zašto postoji suvremena umjetnost koja je bizarna, uznemirujuća, teška i mračna? Zašto kad dođete u Tate Modern u Londonu možete vidjeti od ljudskih crijeva do fetusa u formalinu? Zato jer je umjetnost tu da ponekad djeluje kao šok i skandal. Parfemi sa sastojcima koje navodite najčešće nisu baš svakodnevica i teško ćete ih naći među komercijalnim mirisima; njih rade brendovi koji su baš – umjetnički. Takav način eksperimentiranja uglavnom imaju manje niche i indie kuće koje ne igraju na sigurno, vole šokirati i testirati granice publike. Također, uvriježeno je mišljenje da parfem mora biti lijep i ugodan, ali to nije uvijek tako. Parfem je stvar ukusa, jako je subjektivan, iracionalan – ponekad su ovi sastojci o kojima govorite tako savršeno složeni u olfaktornoj piramidi da biste se začudili koliko su magnetični i neodoljivi.

Parfemi su nastali da prekriju neugodan miris ljudskog tijela, a niche parfemi ponekad baš taj miris ljudskih produkta potenciraju ili? Generalno, parfemi koji mirišu na alkohol i cigarete (čiji se mirisi, inače, upravo parfemom žele prikriti) – jesu li oni sada postali mainstream ili su ipak i dalje rezervirani za ljude s ‘drukčijim’ ukusom?

– Parfemi su nastali u starim civilizacijama Mezopotamije i Egipta – kao uljni derivati autohtonog cvijeća i koristili su se najviše u sakralne svrhe – svećenici su ih koristili u ritualima za žive (potrebe vladarskih ceremonija) i mrtve (pogrebnim ceremonijama vladajuće klase). Dakle, reći da su nastali kako bi prekrili mirise tijela nije baš najtočnije. Oni su, u starim verzijama mirisnih ulja i mirisnog dima, služili za približavanje Bogovima. Sama riječ dolazi od latinskoga “per fumus” – kroz dim – i zapravo označava mirisne mješavine koje su koristili Rimljani, Grci, Perzjanci i Arapi – a koje su se najčešće temeljile na tamjanu i također služile u ritualne svrhe. Kolijevke moderne parfumeristike su Francuska i Italija, i tu dolazimo do svrhe parfema koju danas poznajemo – uljepšavanje mirisa tijela, pa onda ako baš želite – i prikrivanje neugodnih mirisa. Ali moderni eksperimentalni avangardni parfemi o kojima govorite, s neobičnim ili pomalo “gadljivim” sastojcima jesu rezervirani za ljude s drugačijim ukusom – imajte na umu da svaki sastojak parfema na svakoj koži drugačije miriše – na meni recimo citrusi (koje svi vole) mirišu kao ocat, a ruža kao trulo cvijeće – ne stoje mi. Sve ovisi o PH-u kože. Zato svijet parfema i jest toliko uzbudljiv – neki “gadljivi” sastojak – metal, hrđa, znoj itd. – može u određenoj kombinaciji i na određenoj koži odlično funkcionirati. Pitanje je samo – što želite nositi, kako se osjećate s nekim mirisom na koži i – koliko ste spremni platiti.