Ušli smo u najčarobnije doba godine, kada su trgovine okićene, lampice svijetle, a gradom se šire mirisi kolača, kuhanog vina i kobasica u brioche pecivima.
Prosinac je mjesec kao stvoren za druženje i opuštanje od nakupljenog stresa zbog završavanja i zatvaranja projekata, izvješća, analiza i sl. Često je to vrijeme kada razmišljamo o tome koliko smo postigli ove godine i jesmo li ispunili vlastite želje još od početka godine.
I valjda upravo iz tog razloga, ovo nas vrijeme potiče da si ugodimo, oprostimo ili možda pogriješimo još do kraja godine jer od siječnja će sve biti bolje i drugačije i donosit će se čvršće i dosljednije odluke.
Prosinac je vrijeme kada klijenti pronalaze najviše izgovora za nedolaske na treninge i kada se pripremaju i peku kolači već od početka mjeseca.
Zašto si u ovo vrijeme nekako najlakše opraštamo i zašto se olako prepuštamo prekomjernim porcijama mirisnih kolača, langošica i kuhanog vina?
Ili se ‘kažnjavamo’ ili se prejedamo – zašto?
Jedini razumni razlog bi bio da se vjerojatno tijekom godine kažnjavamo ili se nekako suzdržavamo da ne „pogriješimo“. Zašto pristajemo na takav kompromis da si ugađamo samo nekoliko tjedana u godini? Zar smo stvarno uvjereni da se ne može uživati baš svaki dan u godini, i zašto je riječ umjerenost kod nas ima negativnu konotaciju?
Umjerenost u jelu i piću poznata je zapovijed još iz Biblije. Koliko god su današnja tehnologija i znanost napredovali, ne možemo se pohvaliti time da smo nadmudrili naše pretke. Neumjerenost je i dalje boljka našeg suvremenog života.
Ako hranu gledamo kao naš lijek i ako smo svakodnevno prisutni dok ju konzumiramo, ne bismo trebali imati problem u prosincu jer bismo jednako uživali u njoj kao i ostale dane u godini. Umjereno. Često vidim ljude kako jedu u autu dok voze, na semaforu u gužvi. Dok užurbano hodaju prema poslu, fakultetu ili školi, nose i jedu peciva iz pekare, a već od ranog jutra ispijaju i velike količine energetskih pića. Izgledaju mi kao da ih je iznenadila činjenica da su odjednom gladni i da trebaju jesti pa onako usput biraju, kupuju i idu dalje. Voljela bi da si ti isti ljudi od slijedeće godine uzmu samo malo vremena te si obroke pripreme kod kuće i pojedu ih u miru te si osvijeste što su izabrali kao svoj lijek. Osobno si svako jutro pečem palačinke, a popodne se obavezno nagradim nekom slatkom sitnicom i iz tog razloga nemam prosinačku krizu i nisam željna kolača jer mi niti u jednom trenutku tijekom godine nisu nedostajali. Isto je i s kuhanim vinom. Popit ću serviranje pića uz druženje jednako kao što ga popijem i tijekom godine. A kako sam ih zaslužila i zašto se ne moram kažnjavati? Redovito sam hodala i trenirala.
Polako s kiflicama i džinom
Evo malog okvirnog presjeka da si osvijestite koliko su nam naše omiljene namirnice „teške“.
Kalorije su dane na 100 ml s tim da računate koliko ide po serviranju jer pića koja se na prvu čine kaloričnima, pijemo u malim serviranjima i obrnuto.
Na 100 ml:
- Bijelo vino 82 kcal
- Crno vino 85 kcal
- Viski 215 kcal
- Vodka 231 kcal
- Džin 264 kcal
- Pivo svijetlo 43 kcal
- Rum 231 kcal
- Šampanjac 75 kcal
- Jack Daniel’s 145 kcal
- Jegermeister 252 kcal
- Rakija 175-195 kcal
- Tekila 112 kcal
- Džin tonik 200 kcal
Na 100 g:
- Baklava 430 kcal
- Cheesecake 305 kcal
- Čupavci 450 kcal
- Doboš torta 350-450 kcal
- Mađarica 350 kcal
- Mileram torta 230 kcal
- Breskvice 473 kcal
- Kiflice marmelada 438 kcal
- Kiflice orah 484 kcal
- Vanilin kiflice 454 kcal
- Germ knedle šljiva 262 kcal
- Salenjaci 438 kcal
- Crostata jabuka 340 kcal
Sad kada smo si i ovo osvijestili, obećajte da ćete barem svaki dan u prosincu otići prošetati, ako ništa drugo, do onih novogodišnjih odluka, kada ćemo svi još jednom osvrnuti na ovu godinu i obećati si bolju verziju sebe u 2024.
Irena Slovaček je profesorica engleskog i njemačkog jezika, licencirana fitness, joga i pilates instruktorica, te licencirana nutricionistica.
Njezin rad možete pratiti na njezinu Instagram i facebook profilu te web stranici.
