Ivan Poslon je Osječanin, profesor kineziologije, otac četveromjesečne djevojčice, Rebekin suprug i jedini tata u Hrvatskoj koji o očinstvu javno priča na društvenim mrežema. Njegovi profili na TikToku i Instagramu se zovu “Tata priča” i na njima se mogu pronaći stvarni i korisni savjeti za sve mlade očeve. Dajte si truda i poslušajte malo što “Tata priča”, sadržaj je fenomanalan. Zato smo ga odlučili kontaktirati i doznati malo više o onome što stoji iza Ivanove ideje i projekta “Tata priča”.  

Kako to da si pokrenuo “Tata priča”?

S obzirom da je Rebekina i moja priča s kreiranjem sadržaja za TikTok, a kasnije i za Instagram, krenula prije dvije i pol godine i još uvijek traje, “Tata priča” je bio samo logičan slijed događaja.

Što misliš zašto do sada niti jedan tata nije napravio ništa slično? Možda zato što nema interesa?

Iz dosadašnjeg iskustva ne bih rekao da očevi nemaju interes za ovom temom. Možda bi trebali sagledati situaciju iz drugog kuta i postaviti si pitanje zbog čega očevi nisu do sada pričali javno o ovoj temi? Osobno mislim da su glavni razlozi način na koji su današnji tate bili odgajani i društvo u kojem živimo. Ako su i dobili sličnu ideju, možda su od nje brzo odustali jer – “što će drugi reći”.

Što je tebe potaknulo da pričaš o svojem iskustvu novopečenog tate?

Za vrijeme Rebekine trudnoće u glavi su mi se vrzmala različita pitanja koja se nisam usudio ni s kim dijeliti iako sam znao da bi mi dobro došla pomoć. Bar da samo s nekim porazgovaram. Zbog čega nisam htio dijeliti? Bojao sam se osude zajednice i da će me ljudi početi drugačije gledati ako kažem što me muči. Konkretno, najveći problem mi je bio što se nisam osjećao entuzijastično kada sam saznao da ću postati tata. Da me ne bi krivo razumjeli, bilo mi je izuzetno drago, no nije se pojavio osjećaj ushita kao iz filmova. Prošla su dobra četiri mjeseca moje borbe u glavi prije nego što sam slučajno čuo kroz razgovor da je to sasvim normalno. Imao sam osjećaj kao da mi je pao kamen sa srca. To je razlog zbog kojeg sam odlučio početi dijeliti svoje iskustvo i “brige” s drugim tatama kako bi znali da nisu sami. Ako su se meni po glavi motala razna pitanja, najvjerojatnije se javljaju i drugima, no i oni šute kao i ja u početku. 

Kakav je odaziv?

Odaziv je puno veći nego što sam mislio da će biti i to mi je izuzetno drago. Što veći odaziv, više će tata, ali i mama, baka, stričeva itd. čuti više o temama o kojima se možda ne priča svakodnevno, a trebalo bi se.

Pitaju li te tate za savjete?

S dosadašnjim iskustvom primjetio sam kako tate vole biti više pasivni i promatrati. Naravno, ima tata koji redovno odgovaraju na storyje i dijele svoje iskustvo. Jednom sam dobio poruku u inbox od dečka od oko 18 godina koji nije znao kako se postaviti u prilično škakljivoj situaciji. Naime, mislio je da mu je djevojka trudna.

Javljuju li se i mame?

Mame su jako aktivne i želim im se zahvaliti jer me svaki put iznenade kada se jave u ogromnom broju i nesebično podijele svoje iskustvo na različite teme. Drago mi ih je vidjeti i uvijek su dobrodošle, no smatram kako je tatama više potrebna “pomoć”. Iz tog razloga profil neće promijeniti ton komunikacije niti ciljnu skupinu kojoj se obraćam.

Kako su reagirali tvoji prijatelji?

Od prijatelja nitko ništa ne komentira iako pretpostavljam kako su vidjeli barem jedan video zbog broja pregleda. Izdvojio bih jednu situaciju kojoj se uopće nisam nadao. Poslovna je partnerica na jednom događaju, čim me vidjela, dobacila šaljivi komentar na jedan od videa. Uz to je prokomentirala kako je zanimljivo vidjeti tatu da priča o stvarima o kojima uglavnom pričaju mame.

Što ti misliš koja je uloga oca u životu djeteta?

Na ovo pitanje bi mogli napraviti jedan cijeli zasebni intervju. Ukratko bi glasilo – tata predstavlja figuru koja je staložena, mjesto sigurnosti kada je teško, vrlo malo je promjenjiv dok u isto vrijeme pun ljubavi, razumijevanja, zanimljiv. On predstavlja orijentir u djetetovom životu. Najbitnijim smatram kako je tatina figura pokazati djetetu kako kod muškaraca postoje emocije i slabosti, a ne ih prikrivati i potiskivati u sebe kao što je praksa u dosadašnjem društvu jer “muškarci ne plaču”. Htio bih naglasiti kako moja slika tate ne predstavlja osobu kojoj je pretežita uloga dijeliti kazne i tjerati strah u kosti. Uvjeren sam kako je takav način još uvijek u velikoj mjeri prostranjen na našem području. Uz sve prethodno navedeno smatram kako otac predstavlja bitnu ulogu u djetetovom životu u jednakoj mjeri kao i majka, jer djeca i od jednog i od drugog uče primjerom.

Misliš li da je hrvatsko društvo jako daleko od te percepcije? 

Po komentarima na videe se može vidjeti da otprilike pola društva tj. tata i dalje ima tradicionalno razmišljanje: “jesi li ti mama ili tata?” ili “tata treba samo donositi novce u kuću”. S druge strane, postoji određen broj tata koji se ne želi javno izlagati, no i dalje pošalju poruku na Instagramu kada žele nešto podijeliti. Zato sam na Facebooku kreirao zatvorenu mušku grupu za tate gdje mogu podijeliti sva svoja iskustva bez straha od osuđivanja. Iz njihovih poruka se može vidjeti kako je tatama potrebna pomoć, no zbog okoline i odgoja ne žele javno istupati i potražiti ju. Naravno, ovo nije generalizacija već moje viđenje kroz dosadašnje iskustvo. Još uvijek je rasprostranjeno razmišljanje kako je majka ta koja bi trebala biti glavna i odgovorna za odgoj djeteta. Unazad dva mjeseca shvatio sam zašto je tome tako; broj sati provedeni s djetetom. Kada tata dođe kući poslije posla, teško mu je pronaći energiju za uspavati dijete te je puno lakše reći ženi:” Preuzmi dijete, tebe više sluša.” S ovim ne opravdavam tate, već navodim glavni argument za preusmjeravanje odgovornosti. Želim naglasiti i pozvati tate ukoliko smatraju da je mamin posao “pih, cijeli dan si samo s djetetom kako možeš biti umorna?” – neka uzmu godišnji dva tjedna i probaju biti “full time” tata i rješavati sve dnevne obaveze i još se baviti djetetom.  

Što te od stereotipa o tatama najviše živcira?

“Jesi ti mama ili tata?” Po takvim izjavama vidim koliko još moramo raditi kao društvo na promjeni percepcije što zaista znači očinstvo.

Što ti je najteže u roditeljstvu?

Najteže mi je doći poslije posla kući i onda staviti umor u drugi plan i posvetiti se djetetu s onom snagom koja je preostala u meni. Za mene je ovo jedini ispravan način jer dijete zaslužuje imati tatu neovisno o njegovom umoru kojeg dijete nije svjesno. Za posao nas nitko ne pita, podrazumijeva se da moramo ići svaki dan, no za dijete možemo birati hoćemo li mu se posvetiti ili ne jer imamo izbor i tada, po meni, treba stisnuti zube i posvetiti se djeci jer smo na kraju mi nečije cijelo djetinjstvo.

Što ti je najdraže u roditeljstvu?

Najdraže mi je što se svaki dan sve više zaljubljujem u dijete i naravno, presvlačenje pelena. To je vrijeme kada smo posvećeni samo jedno drugome i tada se najviše igramo, smijemo, i ono najvažnije – tada se i najviše povezujemo.