Kada je Iva Erić prije pet godina otvorila tvrtku i odlučila ono što je do tada bio samo hobi pretvoriti u unosan posao, odmah je znala da to neće biti uobičajena slastičarska priča. Ona je odlučila raditi signature torte.
– Primijetila sam da na tržištu fali unikatnih, drugačijih i umjetničkih torti i da, ono što se nudi više-manje izgleda slično. Odmah sam imala tu namjeru i to mi je bio prioritet, pa makar imala ograničenu publiku u početku ili odbijala klijente – govori nam Iva, magistra arhitekture koja se kroz svoje torte izražava prvenstveno kao umjetnica. I taj prepoznatljiv potpis njezina brenda “Šlag na kraju”, od početka joj je bio najvažniji i nije pristajala raditi torte prema fotografijama.
Neki misle da izmišljam toplu vodu
– U početku bi svaki dan dobivala takve upute jer ljudi jednostavno nisu znali drugačije – bilo je normalno da dođeš u slastičarnicu i pokažeš sliku onoga što želiš. Sad je većini i iz samog pogleda na profil “Šlaga na kraju” poprilicno jasno kakav pristup imamo i da su sve torte unikatne i našeg dizajna, i rijetko kad se dogodi da netko to ne primijeti i zatraži kopiju torte s pinteresta.
Dakle, ljudi su ipak počeli shvaćati koncept signature torti?
– Ne možemo generalizirati. Postoje oni koji apsolutno shvaćaju, koji smatraju da je to nešto što ima veliku vrijednost, otvorenog su vidika i vide torte kroz kreativnost i umjetnost. Najčešće se takvi ljudi bave nekim sličnim kreativnim poslom. A postoje i oni drugi koji misle da je sve to pretjerivanje i da oni doma smiksaju pet takvih torti za duplo manje pompe i novca, i da izmišljamo toplu vodu. Sto ljudi, sto ćudi. Ja ću se ipak koncentrirati na ove prve zbog kojih radim to što radim.
Bez slikarskog kista nema umjetničke torte
Prepuste li vam klijenti u potpunosti vizualnu izvedbu torte ili prihvaćate neke njihove sugestije?
Rijetko kad se dogodi da skroz prepuste sve meni, ali kada se to dogodi onda poludim od sreće i mogu eksperimentirati. Naravno da prihvaćam sugestije i većina narudžbi je takva. Ljudi daju neke upute, npr. paletu boja, tehniku koju bi voljeli vidjeti na torti, neke elemente s naših torti koji su im se najviše svidjeli, opišu osobu za koju je torta namijenjena kako bih znala za koga kreiram. I onda ja po njihovim kratkim natuknicama smislim tortu. Tu i tamo dobijem najljepši poklon, odriješene ruke, i to je onda dobar dan u kuhinji.
Je li uobičajeno da slastičari koriste kist dok peku torte?
– Sve više i više u zadnje vrijeme su u dekoriranju torti postale poznate te slikarske tehnike nanošenja boja i jako mi je drago to vidjeti. Do prije koju godinu ne bih rekla da je itko kod nas koristio npr. slikarske špatulice ili tehnike crtanja po torti, ali umjetnost se dobro uvukla u kulinarstvo općenito i ljudi su s popularnošću društvenih mreža počeli mnogo više eksperimentirati i pratiti inozemne trendove. Kist je sad obavezna oprema!
Uvijek se mora ‘kužiti’ da je to “Šlag” torta
Što biste rekli kakve vi torte zapravo radite? Kako bi ih nazvali?
Uvijek mi je najteže odgovoriti na ovo pitanje jer ne želim zvučati pretenciozno. Ali s obzirom na to da sam gore već spomenula taj pridjev, opet ću – umjetničke. Bude mi toplo oko srca kad čujem da ih netko opisuje kao takve jer želim promovirati torte kao umjetnost.
S ovim što sada radite imate prepoznatljiv potez kistom (kako se to u slikarstvu kaže). Hoćete li mijenjati opus odnosno fazu i krenuti u nekom drugom smjeru?
Ja se toplo nadam da hoću! Normalno je da se kao ljudi mijenjamo, da se trendovi mijenjaju, kao i naši interesi, stil odijevanja, ono što nam se sviđa. Bilo bi jako dosadno kad bih se zadržala na ovim tehnikama vječno. Ali voljela bih da se nekako uvijek kuži da je to ‘Šlag’ torta.
