Koliko ste puta u posljednjih tjedan dana gledali svoju djecu kako trče po kući, skaču po svim raspoloživim površinama i pomislili: naravno da su hiperaktivni kada su se pretrpali šećerom?

Iza nas su dani u kojima su šećeri vrebali iz gotovo svakog tanjura ili zamotanog dara ispod boćićne jelke, pa je njihov unos kod djece mnogo teže kontrolirati nego inače. No, koliko tzv. hiperaktivnost vašeg djeteta doista ima veze sa slatkišima koje su pojeli?

Tezu od povezanosti šećera i hiperaktivnosti kod djece prvi je istaknuo 1973. alergist Benjamin Feingold. Foto: Pexels
Tezu od povezanosti šećera i hiperaktivnosti kod djece prvi je istaknuo 1973. alergist Benjamin Feingold. Foto: Pexels

Teza o velikom utjecaju rafiniranih šećera na ponašanje djece među roditeljima se proširila nakon što je 1973. alergolog Benjamin Feingold utemeljio je Feingoldovu prehranu, koja se temelji na eliminaciji aditiva u prehrani što bi trebalo pozitivno utjecati na ponašanje djece. Šest godina poslije još je jedno istraživanje dječju hiperaktivnost povezalo sa šećerom.

No, nakon toga je napravljeno nekoliko studija koje nisu uspjele dokazati da šećer utječe na ponašanje djece. Tako su u jednom od njih djeca konzumirala napitke sa šećerom i bez njih. Zanimljivo je da su roditelji prijavili hiperaktivnost kod djece za koju su tek kasnije doznali da su popili piće – bez šećera.

Bez obzira na hiperaktivnost, šećer treba dozirati zbog mnogo težih zdravstvenih poteškoća kod djece. Foto: Pexels
Bez obzira na hiperaktivnost, šećer treba dozirati zbog mnogo težih zdravstvenih poteškoća kod djece. Foto: Pexels

Sva ta istraživanja ujedinjena su 22. studenog 1995. u jednom tekstu, u Journal of the American Medical Association, sa zaključkom da šećer ne utječe na ponašanje djece. Autori ipak nisu isključili mogućnost da šećer može u vrlo malom obujmu utjecati na manji broj djece.

Šećer je rijetko kad dobra ideja

U međuvremenu je napravljeno još nekoliko studija na istu temu, među kojima je ona sa Yale School of Public Health opet otvorila pitanje povezanosti šećera i hiperaktivnosti. Naime, istraživanje je provedeno nad više od tisuću i pol tinejdžera kojima je nakon konzumacije energetskih pića, prepunih šećera, ali i kofeina, mogućnost za hiperaktivnost porasla za 66 posto. Međutim, nejasno je koliko su na taj visoki postotak utjecali šećeri, a koliko kofein.

Pitanje povezanost šećera i dječje hiperaktivnosti ponovno je otvoreno 2015. godine istraživanjem na Yale School Of Public Health. Foto: Pexels
Pitanje povezanost šećera i dječje hiperaktivnosti ponovno je otvoreno 2015. godine istraživanjem na Yale School Of Public Health. Foto: Pexels

Znanastvenici, čini se, još uvijek nisu postigli konsenzus oko ovog pitanja. No, za pretpostaviti je da čokoladica i nekoliko bombona vrlo vjerojatno ne utječu na pojačanu aktivnost vaše djece. Oni su samo djeca, trčanje i skakanje im je u opisu posla. A šećeri? Njih svakako treba izbjegavati. Ne zbog rizika od hiperaktivnosti već drugih mnogo ozbiljnijih znanstveno dokazanih zdravstvenih poteškoća.