Sinišu Pašića upoznala sam na RTL Televiziji kao asistenta snimatelja Borisa Kavića. Zadaci asistenta snimatelja, ovisno o dogovoru, su: snimati ton, voziti tv ekipu na lokacije, nositi opremu na snimanjima i slično. Siniša je tada bio u svojim dvadesetim godinama i s njim je na terenu uvijek bilo zabavno. Na jednom od naših zajedničkih terena zauvijek mi je prišio nadimak Slepa, koji je do danas ostao dio naše interne zezancije. Moram priznati da na Sinišu tada nisam gledala kao na budućeg vizionara kakav će za desetak godina postati. “Simke” je bio dečko s Pešće kojeg iz tog doba posebno pamtim po tome što je vikendima snimao romske svadbe.
-Jesi li znala da RTL nije prva televizija na kojoj sam radio? – upitao me na početku razgovora kojeg smo zakazali da mi ispriča sve o tome kako je nastao najgledaniji i najpoznatiji podcast u Hrvatskoj – Podcast Inkubator.
-Ne, gdje si radio prije RTL-a?
-Radio sam za Gama studio, produkciju koja je te 2005. snimala reality show “Bar”, koji se emitirao na Novoj TV. Naime, ja sam studirao zračni promet na Prometnom fakultetu, a frend mi je uoči ljeta te godine rekao da se traže tehničari za TV i da bismo se trebali javiti na taj oglas i zaraditi novac za ljetovanje. Na kraju su mene primili, a njega nisu. I tako sam ja nastavio raditi i nakon ljeta. Međutim, to je bio baš težak posao za mali novac. Bio sam tehničar u reportažnim kolima: razvlačio sam kablove, spajao kamere, nosio, raznašao – drugim riječima – radio sam težak fizički posao. Postao sam frustriran. Svaka čast svakom poslu, ali nisam htio doživotno biti cable guy, kako su me zvali.
Tko ne riskira, taj ne profitira!
Kada mu se pružila prigoda raditi na RTL-u kao asistent, odlučio ju je prihvatiti.
-Međutim, gledao sam te snimatelje kako rade i pomislio: pa zašto i ja ne bih naučio snimati? Više od pola njih ionako nisu završili Akademiju, a odlični su snimatelji. Pa zašto i ja ne bih naučio snimati sam – pitao sam se. Odvažio sam se, digao kredit, kupio kameru, i počeo snimati i montirati – romske svadbe. To je bio prvi veliki rizik u koji sam ušao. Naime, ja sam se njima prodao kao snimatelj svadbi, a da sam u životu bio samo na jednoj jedinoj i to sestrinoj. Dakle, ja nisam znao niti kako svadbe izgledaju, a kamo li kako ih snimati. No, s obzirom da su Romi moji prijatelji s Pešće sve smo se dogovorili i bili su zadovoljni.
I tako se na RTL-u pročuo glas da Siniša i snima. I nije prošlo puno vremena dok mu glavni producent informativnog programa nije ponudio posao VJ-a (video journalist, op.a.).
-Prihvatio sam ga, a u svoj drugi veliki rizik sam ušao kad mi je ponuđen posao snimatelja. To je značilo kupiti opremu koja zadovoljava standarde nacionalne televizije i koja me je stajala 200 tisuća kuna. Dignuo sam kredit, a nisam znao ni koliko ću točno zarađivati, ali sam vjerovao u sebe.
Siniša je nastavio snimati i svadbe, pa je tako snimao i svadbu autorice ovog teksta. Sjećam se da smo moj friški supug i ja po finalnu verziju videa sa svadbe došli u Sinišin novi studio na Žitnjaku – MIS Studio. Isto tako se sjećam kako sam pomislila: ok, super je studio, ali što će on tu snimati? Sada mi kaže da se isto pitao i on.
-Kada sam potpisao petogodišnji ugovor s najmodavcem studija, sjeo sam u studio, pogledao u ta četiri bijela zida i uhvatila me panika. Pomislio sam: Što sam to napravio? Pobogu, obvezao sam se plaćati pet godina po pet tisuća kuna svaki mjesec, a ni ne znam što ću snimati! Ali, povratka nije bilo.
I dobro da nije. Jer scenarij koji će se u tom studiju kroz sljedećih nekoliko godina odigrati, nije promijenio samo Sinišin život, već i medijsku scenu u Hrvatskoj.
-Ja sam u tom studiju prve godine snimao IT emisiju s Draganom Petricem, izvršnim urednikom magazina Bug, koju je na kraju kupio N1. Jedna od gošća u emisiji bila je Matea Zbodulja, tadašnja djevojka Marka Petraka. On je pogledao tu epizodu, jako mu je bio zanimljiv studio i nazvao me s idejom o snimanju podcasta. Pitao me znam li što je podcast (ipak je to bila 2017. godina), ja sam rekao da znam, jer sam već tada pasionirano pratio podcaste Joea Rogana.
Podcast Inkubator bio je protiv svih trendova
Siniša je opet riskirao.
-Naime, mi smo krenuli s intervjuima od po tri sata u trenutku kada je trend trajanja videa na svim društvenim mrežama, uključujući youTube, bio ne više od dvije minute! Dakle, kome god sam pričao što radimo i što planiramo meni nitko nije vjerovao da to ima šanse uspjeti. Kužio sam po načinu na koji su me gledali. Savjeti scenografa su isto bili potpuna suprotnost – “samo nemoj načičkati s puno detalja, to gledateljima odvlači pozornost. Set treba biti prozračan…” Dakle, išli smo u potpunosti kontra svih trendova.
Osim Marka Petraka, Podcast Inkubator na samom početku su vodili Dea Redžić, tada sportska novinarka Index.hra i Ratko Martinović. Dea je nakon šest mjeseci odustala zbog privatnih i poslovnih obveza.
-Nakon što smo se nas četvero našli na inicijalnom sastanku, rekao sam im da mi daju vremena da osmislim scenografiju. Otišao sam na Hrelić i pokupovao hrpu detalja i raznih stvari. Htio sam da se ljudi osjećaju kao da su došli kod mene doma u dnevni boravak, a ne u neki studio. I otuda taj crveni kauč. Kad bismo to prvo vrijeme zvali ljude u goste, pitali bi nas: je’l to ono s onim crvenim kaučom? Dobio sam točno on što sam htio – prepoznatljivost!
To je bilo 2017. godine. Uspješnost Podcast Inkubatora danas se mjeri u miljunskim pregledima vojske od čak 260 tisuća pretplatnika na YouTube kanalu. U čemu je fora? Zašto je Podcast Inkubator uspio?
–Autentičnost gostiju. Mi ne napadamo, ne pravimo razliku između lijevih i desnih, Hrvata, Srba i Bosanaca. Mi svakome dajemo priliku da se predstavi, a publika je ta koja procjenjuje je li netko autentičan ili nije. Na televiziji rijetko imate prigodu vidjeti i čuti poznate sportaše kako su sa 6-7 godina trenirali od rane zore dok su im vršnjaci doma gledali crtiće. Razni gosti su nama došli u dnevni boravak i pričali čudesne priče koje nigdje prije nisu imali prilike reći. Osim, toga, mi nismo dovodili goste prema tome koliko su poznati, već prema tome koliko su zanimljivi.
Jesi li ikada pomislio da ste pogriješili i da to jednostavno nije dobro?
-Ne, to nisam nikada pomislio. Mi smo svi vjerovali u taj projekt inače ga ne bismo mogli raditi godinama bez financijske koristi, sa samo zapravo troškom. Ali, je bilo situacija, kada se frustriran podcastom koji smo snimili, a koji ima samo tri tisuće pregleda nakon godine dana, pitam: što meni to sve treba. Sjetim se da sam za njega potrošio šest sati života, a da sam propustio otići na rođendane, u kino s curom i slično.
Podcast Inkubator ruši predrasude o ljudima!
Danas Podcast Inkubator ima i svoj fan club – Podcast Inkubator reptili, koji samo na Instagramu broji 20 tisuća članova. Sjećaš li se nekog prijelomnog trenutka kada si shvatio – ok, ima smisla?
-Da, bilo je to gostovanje Mirka Filipovića. Emitirali smo tek šest mjeseci, a to je odmah polučilo veliki rezultat. Ubrzo su nas počeli citirati i prenositi u mainstream medijima. Naprimjer, Tomislav Karamarko je došao kod nas gostovati u našoj prvoj godini. Tada je on bio ‘vruća roba’, jer su prošle dvije godine otkako je otišao iz HDZ-a i svi su cijelo to vrijeme pokušali dobiti njegov intervju. Drugo jutro nakon njegovog gostovanja zvali su me novinari iz svih news redakcija i pitali isto pitanje: otkud Tomislav Karamarko kod vas i tko ste vi?
Jesi li ikada požalio što ste ugostili nekog gosta?
-Nije mi žao niti jednog gosta. Čak niti Zdravka Mamića zbog čijeg smo gostovanja imali najveći hejt koji si možeš zamisliti. Doslovno su nam ljudi prijetili, kao zašto smo ugostili tog kriminalca. On je tada bio najtraženiji sugovornik u državi. Mi smo ga uspjeli snimiti i činjenica je da je to bio najgledaniji podcast te godine s – milijun i 300 tisuća pregleda.
Jedna od pobjeda Podcast Incubatora je i to što su neka gostovanja srušila mnoge predrasude.
-Evo naprimjer – Neven Ciganović. Kada smo ga prvi put najavili – ljudi su nas popljuvali, to su bile salve kritika i na naš i na njegov račun, u stilu: srozali ste se, kakve to sada goste zovete itd. Nakon prvih sat vremena podcasta, u komentarima su bile samo pozitivne reakcije tipa: Cigi, legendo! Kakav kralj! Na kraju je njegovo gostovanje publika tražila još doslovno deset puta. Evo, i sada će opet biti gost. I takvih primjera, gdje su ljudi promijenili mišljenje o osobama nakon što su pogledali naš podcast, je još barem 20.
Siniša i dalje radi kao snimatelj na RTL-u, ali Podcast Incubator živi od jutra do mraka. Od njih četvero entuzijasta s početka priče, ekipa suradnika narasla je na njih desetoricu. Planova ima mnogo. Kao zaključak i možda tajnu uspjeha, Siniša je istaknuo:
-Kada god sam ulazio u rizik, svi bliski ljudi govorili su mi: nemoj, nisi normalan. A ja sam uvijek slušao samo taj glas iznutra. Intuiciju. I nikada nisam pogriješio.
