Dragi roditelji,
U Hrvatskoj trenutno imamo 65% punoljetne populacije s viškom kilograma, od kojih 42% ima prekomjernu tjelesnu masu, a 23% se bori s debljinom.
Kada govorimo o djeci, njih 35% ima višak kilograma, među kojima 20% ima prekomjernu težinu, a 15% se bori s debljinom.
Samo 32% djece svakodnevno konzumira voće, a 20% povrće! A sada frapirajući podatak; njih 38% pije šećerom zaslađene napitke. Prosječna limenka zaslađenog napitka ima 10 žličica šećera, pa sada zbrojite koliko šećera dijete unese ako tjedno popije 3-5 zaslađenih napitaka. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, preporučeno je unositi 6 žličica šećera na dan. Kada je o kretanju riječ, statistika iznenađuje još i više: gotovo 90% djece je tjelesno aktivno s 8-9 godina, a s 15 ostaje aktivno njih samo 13%, od kojih su samo 2 % djevojčice! Između 18.- 64. godine, 13% osoba u Republici Hrvatskoj ostaje tjelesno aktivno, a žene su ipak malo aktivnije u odrasloj dobi. Iza 65. godine, samo 2% populacije ostaje tjelesno aktivno.
Roditelji su primjer – nažalost loš!
Društveno okruženje, prehrana i tjelesna (ne)aktivnost!
Koliko puta ste došli na dječje rođendane gdje su se odrasli pobrinuli da djeca dobiju pizzu, zaslađena negazirana pića i tortu? Da, dobro sam napisala, odrasli.
Zašto odrasli nemaju svijest i brigu o tome da su upravo oni odgovorni za to što djeca ne konzumiraju više voća, povrća i manje zaslađenih pića? Kada ste zadnji put vidjeli djecu koja na rođendanskoj proslavi piju vodu?
Upravo naše društveno okruženje odobrava status quo, bez promjena. Isto je i kod odraslih. Osoba koja ne želi piti alkoholno piće na druženjima je čudna, a hranu koja se poslužuje na takvim događanjima nije potrebno ni spominjati.
Često se pitam zašto ne dajemo bolji i jasniji primjer našoj djeci. Djeca su kao spužvice, lako upijaju nova znanja i navike. Mi smo ti koji ne želimo mijenjati naše navike, pa zbog tih strahova prenosimo djeci upravo te, loše navike. Često se roditelji uplaše suza svojeg djeteta, pa linijom manjeg otpora popuštaju samo da suze prestanu teći. I ta-da, navike su upravo stečene.
U školama su uvedeni zdraviji obroci. Svaka škola osluškuje i promatra te se prilagođava onome što djeca u konačnici najviše pojede. Nedavno nisu htjeli jesti palentu s jogurtom. Razlog je jasan, tu naviku nisu stekli kod kuće. Palenta je nutritivno odlična namirnica, a u kombinaciji s jogurtom, savršena! Zašto ovaj obrok nije češći na kućnim jelovnicima?
Edukacija je ključ!
Bilo bi uistinu fantastično kada bi odrasli imali vremena i strpljenja pričati redovito s djecom te ih kroz razgovor educirati o zdravim navikama. Jako volim pričati s učenicima u školi o prehrani, a pogotovo o zaslađenim negaziranim pićima. Gotovo nitko od njih ne zna koliko šećera unose u organizam kroz napitke i zapravo ne znaju zašto su baš to piće odabrali. Često se iznenade kada im ukažem na neke činjenice. Mislim da su upravo roditelji ključ educiranja djece. Ne ide to naravno preko noći, i nikako nisam za isključivost i trajne zabrane. Puno je jednostavnije educirati djecu, ali to rijetko tko čini. Često kao roditelji nemamo vremena, a ponekad jednostavno odustanemo. Djeca upravo kod kuće i nauče da je ok piti zaslađena negazirana pića, a roditelji se onda boje prekinuti tu naviku koju su im sami implementirali. Pri pokušaju promjene loših navika roditelji prebrzo popuštaju i nisu ustrajni u nastojanju. Nisu svjesni da im na taj način dugoročno čine više zla nego dobra.
Razlozi loše statistike ‘leže’ na kauču i u tanjuru!
Isto je i s tjelesnom aktivnošću. Ukoliko dijete iz dana u dan gleda svoje roditelje koji leže na kauču i ne bave se tjelesnom aktivnošću, jasno je da ni djeca neće usvojiti naviku tjelovježbe. Dovoljno je otići van prošetati. Mi smo taj primjer koji im je potreban. Ne moramo se odmah svi masovno upisivati u teretane. Pokušajmo si osvijestiti da su zdrave navike temelj zdravije djece i da su gore navedeni podaci upravo posljedica našeg stila života.
Osobno me još zabrinjava činjenica da su kod kuće sve rjeđi kuhani obroci. I ja osobno imam velike poteškoće uskladiti sve obveze i poslove sa svakodnevnim kuhanjem, ali za sada uspijevam uz dobar plan i organizaciju. Također, djeca rastu, pa sad neke obroke mogu i sami dovršiti. Bitno je da djeca pojedu kuhani obrok jer će kasnije imati manju potrebu za grickanjem. Nedavno me netko pitao zar moja djeca piju i biljna mlijeka i hoće jesti povrće? Pa da, hoće, jedemo sve. Kad su djeca imala pet godina, skakala sam sa stola sa žlicom graška ne bi li ih nasmijala i animirala o Graškogradu. Danas kada im je 15 godina i dalje ne odustajem od pričanja i razgovara o tome zašto je važno jesti voće, povrće, piti vodu kada su žedni, nositi užinu umjesto odlaska u pekarnice. No, isto tako dajem im do znanja da tu i tamo smiju popiti zaslađeno piće, pojesti Nutellu i nagraditi se nečim visokokaloričnim, a nutritivno siromašnim. Ako shvaćaju da je ravnoteža dopuštena, lakše će prihvatiti neke nove obrasce ponašanja. Ako vide mene da se svakodnevno bavim tjelovježbom, jer želim očuvati svoje zdravlje, i oni će usvojiti te obrasce ponašanja, bez brige.
Dragi roditelji, razumijem da je današnji tempo života težak, ali naša su djeca temelj zdravije budućnosti.
Prema istraživanjima, potrebno je 2-3 tjedna za promjenu navika, a to i nije tako puno, zar ne? Želim nam svima bolji suodnos podataka s početka priče za koju godinu! Vjerujem u vas.
Irena Slovaček je profesorica engleskog i njemačkog jezika, licencirana fitness, joga i pilates instruktorica, te licencirana nutricionistica.
Njezin rad možete pratiti na njezinu Instagram i facebook profilu te web stranici.
