Čedomir i Milica Bakran su najzaposleniji umirovljenici za koje ste ikada čuli. Iako ističu da nisu baš uvijek toliko zatrpani poslom, kada je sezona sadnje ili branja bundeva, onda to za njih znači rad od jutra do sutra. S obzirom na to da već i ptice na grani znaju da 7. i 8. listopada počinje 19. Bučijada u Ivanić-Gradu, onda vam je jasno da obitelj Bakran posljednjih tjedana ne staje s radom.
– Normativ nam je tona suhih koštica kroz godinu dana. Znate, nije to malo, a radimo samo nas dvoje. – počinje priču 70-ogodišnji Čedo Bakran, inače umirovljeni dipl. ing. strojarstva koji je godinama u srednjoj strojarskoj školi u Ivanić-Gradu predavao stručne predmete.
– Poljoprivredu sam zavolio još kao dječak, a tu ljubav mi je prenio moj djed. Prije mnogo godina mi smo se obiteljski, uz svoje ‘normalne’ poslove, bavili poljoprivredom. U devedesetioma smo u stakleniku uzgajali povrće koje smo prodavali na Zelenoj tržnici. Buče također sadimo dugi niz godina, ali smo ozbiljno s njima krenuli raditi možda prije nekih desetak godina.
Pekmez od buče – čista egzotika!
Što podrazumijevate pod ozbiljnim radom?
– Prvenstveno mislim na proizvodnju bučinog ulja (100 postotno hladno prešano, 100 postotno toplo prešano, 70 postotno toplo prešano), iako mi imamo i namaz od bučinih koštica, pekmez od buče, bučino brašno, a tu je i med, koji također samostalno proizvodimo. U ponudi imamo i orahovac i medovaču. – govori nam Čedo, koji sve to radi sa suprugom Milicom, umirovljenom kemijskom tehničarkom koja je cijeli svoj radni vijek provela u zagrebačkoj tvornici Labud. Milica nam s ponosom predstavlja svoj pekmez od buče.
– Posao oko pekmeza je jako zahtjevan, jer iziskuje mnogo vremena – dok se buča očisti, dok se nareže na kockice… Ozbiljan je to posao jer govorimo o količini od 12 i pol kilograma. S pripremom, kuhanjem i pečenjem cijeli posao se rastegne na dva dana. Kad kupci kušaju pekmez, svi se oduševe, a to mi je velika radost. Zbog limuna i naranče, ovaj pekmez je spoj kontineta i mediterana. Mi smo postojeću recepeturu malo doradili i takav pekmez ne možete kupiti bilo gdje. – ispričala je Milica, inače pasionirana ljubiteljica i uzgajivačica cvijeća.
Sve se ovo čini kao jako mnogo posla za samo dvoje ljudi.
– Poslom smo pretrpani tek mjesec dana. Naime, nakon prvog svibnja kada je lijepo vrijeme, sijemo buče. Nakon mjesec dana ih okopamo – prvo strojno, a onda i ručno. Već 20. kolovoza počinju dozrijevati. Onda slijedi berba. Nakon što se koštice osuše, kreće proizvodnja ulja.
Rad u mirovini spašava!
Najkvalitetnije hladno prešano, stopostotno ulje kupuju uglavnom muškarci koji imaju poteškoće s prostatom. No, Bakrani zaista najviše ulažu u kvalitetu.
– Znate, ljudi prepoznaju kvalitetu i jave se ponovno. Posljednjih dva-tri mjeseca ni sam ne znam koliko sam sajmova obišao s našim proizvodima – Voloderske jeseni, sajam na Bundeku, u Krapju, Projekt Ilica… Ovo je doba godine kada svi kupuju proizvode od buče, najviše ulje. A kada malo zahladi krenut će med. – priča Čedo koji se, iako možda nije očekivao ovakav biznis, već pred kraj rada u školi pripremao za radnu mirovinu.
– Ako ništa ne radiš u mirovini, što si onda uopće? Buljiš u zid, gledaš kroz prozor. Svakako želim biti koristan. – za kraj nam je ispričao Čedomir. I on i Milica, inače roditelji dvije odrasle kćeri, te ponosni djed i baka unuke i unuka, sretni su i zadovoljni što još uvijek mogu doprinijeti zajednici, ali i (pre)skromnim mirovinama.
