Ima li vas još koji ste u potrazi za receptom za dugovječnost? Ja sam jedna od onih idealista koji pokušavaju zadovoljiti sve faktore koji nam služe za duži život i već se desetak godina intenzivno bavim ovom temom. 

Pa krenimo redom. 

San

Foto: Pexels

Potrebno je stvoriti rutinu i to onu koja nama odgovara. Osobno uvijek idem spavati u 22.00 h i uvijek se budim u 5.30h. Potrebno nam je 7-8 sati sna (nama odraslima) kako bi prošli sve faze sna i na žalost vrijedi pravilo, ako iz rutine jednu večer odemo spavati u 01.00h, preskočit ćemo fazu dubokog sna i nećemo ju nadoknaditi čak ni popodnevnim odmorom drugi dan. Upravo remećenjem rutine, osiguravamo si poremećaj organizma i time naše imunološke stanice usporavaju, a one inflamatorne se aktiviraju. Netko će reći da je večernji tip i da tek počinje živjeti u 22h, to je ok, nismo svi isti,  ali je bitno da svatko stvori svoju rutinu.

Iako, ima jedno zanimljivo istraživanje gdje su ljude koji su se prozivali jutarnjim i one koji su sebe smatrali večernjim tipovima odveli na kampiranje. Nakon samo tri dana boravka u prirodi i spavanja u šatoru svi su se prilagodili izlasku i zalasku sunca i odjednom su i večernji tipovi bez problema išli spavati uz suton. To ima zapravo veze s tim što smo si pojavom vatre, pa kasnije i žarulje produljili vrijeme za socijalni život i tako se zapravo počeli dijeliti na različite tipove po spavanju. Isto tako dobro je ovdje možda spomenuti, da ljudi koji tvrde da im je dovoljno četiri ili pet sati sna ne mogu zapravo sa sigurnošću znati koje su faze sna nažalost preskočili i vjerojatno nisu prošli sve faze sna. Isto tako je zanimljivo da kada premalo spavamo, imamo veće potrebe za unosom šećera te općenito osjećamo veću glad. Jedna od posljedica je također veća mogućnost ozljede, manjak koncentracije i sl.  Neki ljudi koji se bore s kilogramima trebaju razmisliti o tome, nije li možda upravo manjak sna razlog što nemaju brže rezultate. 

Prehrana

Foto: Pexels

Uvijek govorim da ne moramo živjeti na travkama i voću i da svi možemo imati jednu kvalitetnu rutinu obroka što znači da nije pogrešno jesti niti pet niti dva puta na dan. Svatko je od nas jedinstven i mora naći svoju rutinu koja je dugoročno održiva. Hranu ne dijelimo na zdravu i nezdravu, nego na onu koja ima visok i onu koja ima niski glikemijski indeks. Često klijentima kažem da, dok čekaju na blagajni, osvijeste što im je na traci. Kakve su namirnice odabrali? S visokim udjelom šećera? Obrađene? Visoko procesuirane? Koliko imaju voća i povrća (svježeg i smrznutog), a koliko zaslađenih sokova od voća? Isto tako, moramo znati da sve namirnice imaju kalorije, pa i one zdrave. Ljudi često nisu svjesni da zdravi kolači nisu zdravi jer su manje kalorični nego jer sadrže kvalitetnije namirnice u sebi. Naša prehrana treba biti šarolika kako bi se unijelo što više vrsta makro i mikro nutrijenata, uz što više boja na tanjuru, ali naravno da tu i tamo smije sadržavati komad čokolade ili čašu vina. I ne zaboravite, naš metabolizam ne usporava sa starenjem, samo mi s godinama mijenjamo naš životni stil i jednostavno postajemo ljeniji. 

Tjelovježba

Kada vježbati
Foto: Pexels

Ne, ne morate odmah pomisliti da morate u teretanu.  Na Netflixu je odličan dokumentarac pod nazivom “Live to 100” gdje prate ljude koji dožive 100 godina. Svuda je isti zaključak, od Okinawe, Ikarije, Sardinije, Singapura; ljudi se stalno kreću. Starosjedioci su dio aktivnog društva, sami kuhaju, spremaju, rade u vrtovima, proizvode nešto, imaju hobije, prenose teške stvari, cijeli dan se kreću. To se zove tjelovježba. Jednako zastupljena svakodnevna tjelovježba koja zadovoljava izdržljivost (rad u vrtu), ali i jakost (nošenje predmeta). Isto je i sa sjedenjem. Smijete sjediti, samo je važno često mijenjati položaje. Tijelo jednostavno voli biti u pokretu. Ne zvuči tako strašno, zar ne? Izaberite rutine koje vas usrećuju i jednostavno se krećite. 

Zadovoljstvo društvenim životom

Foto: Unsplash

I na kraju, društvena smo bića. Postoje naravno iznimke, kao i u svemu, ali generalno, volimo se osjećati korisno i biti dio kolektiva. Volimo osjećaj pripadanja, uvažavanja i volimo se dobro nasmijati u društvu. Svaki taj osmjeh automatski produžuje naš život. Nije li to lijepo? Niti u jednom od gore nabrojanih gradova nema domova za starije osobe. Stariji su dio kolektiva, a u Singapuru stogodišnjaci su i dalje u radnom odnosu. Stvoreni smo da budemo dio društva i da radimo za dobrobit zajednice. Kada bismo razmišljali o tome da ćemo doživjeti 100tu, nije li onda još puno vremena pred nama? No, u tom slučaju imamo i vremena za poboljšanje kvalitete života i nikako nije vrijeme za odustajanje, zar ne? 

Ja mislim da su ovo izvrsne vijesti i da zapravo uopće nije kasno da krenemo mijenjati životne navike baš danas.

Irena Slovaček je profesorica engleskog i njemačkog jezika, licencirana fitness, joga i pilates instruktorica, te licencirana nutricionistica

Njezin rad možete pratiti na njezinu Instagram i facebook profilu te web stranici.