U trenutku kad sam doznala da nosim blizance, nisam mogla ni slutiti što me sve čeka na putu do poroda i nakon njega. Tek danas shvaćam da se taj put zove život, a što je život bez nepredviđenih situacija?
S obzirom na to da sam cijeli život sportašica, bila sam potpuno sigurna da ću iskontrolirati sve procese i da će moje tijelo proći potpuno neokrznuto kroz, s razlogom tako nazvano, drugo stanje. Imala sam 28 godina i mislila sam da sve znam i da je život pod mojom kontrolom. Kako može biti išta loše ako sam sportašica i ako sam zdrava? S prijezirom sam gledala trudnice s prekomjernom težinom i bila sigurna da ja neću dobiti strije. Mislila sam da njih dobiju samo žene koje ne paze.
Već sam u petom mjesecu trudnoće izgledala kao da ću roditi svaki tren. U sedmom mjesecu su me svi pitali za koliko mi je dana termin. Moj je trbuh nekontrolirano rastao. Do devetog sam mjeseca imala 25 kg viška i činilo se kao da su svi ti kilogrami samo u trbuhu. Tek mi je pred kraj voda napunila stopala i ruke. Usta i grudi su izgledali kao iz filmova za odrasle, a kosa je bila najbujnija ikad. Osjećala sam se poput slonice. Mazala sam kožu svim mogućim najskupljim uljima i kremama i nosila sam pojas zadnja četiri mjeseca. Ništa mi nije pomoglo. Trbuh mi je u bolnici bio crven kao da sam izgorila na suncu. Prvi tanki sloj kože više nije mogao podnijeti dodatno širenje.
Dvadesetak posto je do genetike, ali sam se sigurno bolje mogla pripremiti za ovo što me snašlo i bolje doprinijeti novom nekontroliranom stanju. Apsolutno sam više trebala paziti što unosim, pogotovo se više pozabaviti pitanjem elastične kože unosom suplemenata, a ne očekivati čuda od krema. Vježbati apsolutno nisam mogla, ali sam šetala koliko god mi je tijelo dopuštalo.
Prirodni porođaj i carski rez!
Dodatni udarac na moje fizičko stanje, i ego, dao mi je sam porod. Helena je rođena prirodno nakon 5 sati dripa i fizičkog mučenja (3,100 kg), dok je Arsen za dvadesetak minuta rođen carskim rezom (3,500 kg). Probudila sam se u šok sobi, a djecu sam vidjela tek treći dan, jer sam izgubila toliko krvi da sam jedva preživjela.
U bolnicu došla s 85 kilograma, a izašla iz nje sa 60., sa šavovima na mjestima gdje ih očekujemo nakon prirodnog i poroda carskim rezom i natučenim rebrom. Moje tijelo nisam poznavala. Ona tanka crvena koža? Doslovno se ogulila. Za razliku od većine rodilja, nisam poslije imala natečen trbuh pun vode, nego sam bila potpuno ispijena, a koža na trbuhu visila je poput malog tobolca. Dobila sam mastitis i imala sam temperaturu slijedeća tri tjedna.
Novo iznenađenje je bilo nespavanje, različit tempo buđenja djece i izdajanje na kojem sam inzistirala punih 11 mjeseci svaka 3-4 sata. Svaki dan sam izdojila oko 2,400 l mlijeka, ručno. Kosa mi se potpuno izravnala i prorijedila, a ja sam pala na 57 kilograma. Živjela sam život potpuno izvan svoje kontrole. Nisam unosila dovoljno nutritivno vrijednih namirnica, niti sam imala volje kuhati nešto pametno.
Tek danas sam zadovoljna sa svojim tijelom!
Prvu sam tjelovježbu odradila kad su djeca imala devet mjeseci. Prije toga sam bila toliko iscrpljena da nisam mogla ni pomisliti na dvoranu. Ja. Fanatik za tjelovježbu.
Mislim da mi se tijelo počelo oporavljati tek dvije godine nakon poroda. Postura tijela je ostala drugačija, a trbuh je za zauvijek zadržao obilježja ovog iskustva. Sigurna sam da se organi nisu 100% vratili na svoja stara mjesta pa mi trbuh u profilu izgleda malo ispupčenije.
Tek danas, 15 godina kasnije, mogu reći da sam zadovoljna svojim tijelom jer mi je dijastaza potpuno nestala, a koža se koliko toliko oporavila. Ponovno sam gazda svoga tijela, vježbam bolje i kvalitetnije nego ikad u životu, ali sam u međuvremenu naučila cijeniti i prakticirati druge važne blagodati poput sna, kvalitetnih obroka i meditacije. Iskreno, osjećam se zdravije i jače, nego s 28.
Zaključila bih ovu priču porukom da je svaka žena, trudnica, majka drugačija i put svake od nas je individualan. Osluškujte svoje tijelo i cijenite ga. Naravno da je u trudnoći i iza nje poželjna tjelovježba, ali ponekad je važnije strpljivo i pametno prihvatiti novonastalu situaciju, jer će ona u konačnici proći i moći ćemo se vratiti uobičajenim obrascima ponašanja i nekim starim navikama. Čak dapače, možda ćemo usvojiti i neke nove, bolje navike u međuvremenu. Bez obzira s kakvim ćete ožiljcima hodati, ne ljutite se na sebe, jer ste upravo vi donijeli novi život, a to se ne može mjeriti ni sa čim.
Irena Slovaček je profesorica engleskog i njemačkog jezika, licencirana fitness, joga i pilates instruktorica, te licencirana nutricionistica.
Njezin rad možete pratiti na njezinu Instagram i facebook profilu te web stranici.