Prosinac je vrijeme kada je teško razlučiti što nam treba, što nam ne treba, koji dar će naša djeca pamtiti vječno, a koji će doživjeti sudbinu zaboravljene igračke na dnu kutije. Naprosto smo bombardirani reklamama sa svih strana. No, ako na LifeBuzz-hr-u možemo dati preporuku za nešto što doista vrijedi, onda to činimo od srca. Iva Lah piše priče za djecu. Ali ne jedno pismo za bilo koje dijete, već personalizirano pismo baš za to jedno, konkretno dijete. No, da ne kompliciramo – Iva je svoje priče najbolje opisala sama.
– Za početak to su unikatna pisma i ne postoji jedan scenarij ili jedan template/predložak za njih. Svako počinjem pisati iz početka na temelju inspiracije/vizije koju dobijem za pojedino dijete, a uz pomoć njegove obitelji koja ga zna najbolje tako da je priča u pismu potpuno personalizirana. To nisu pisma s ˝tvorničke trake˝ nego pisma pisana za svako dijete zasebno, a pišem ih kao da ih pišem za vlastito dijete; s puno ljubavi i pažnje prema detaljima što se može i vidjeti na samom pismu i kuvertici koju sama svaki put ukrašavam zamišljajuci da sam jedan od patuljaka u radionici Djeda Mraza.
Što si po zanimanju i kako to da uz svoj svakodnevni posao pišeš priče za djecu?
Ja sam dobra vještica s glavom punom priča koja je nekako upala u čarobni portal i završila u marketingu.
Kako funkcionira cijela stvar? Pričaš s roditeljima, pošalješ upitnik ili?
– Baš kao i pisma tako je i pristup dobivanja informacija personaliziran. Imala sam različite situacije: mama koja je otišla sa mnom na kavu te povela sa sobom kćer za koju sam kasnije napisala priču. Djevojčica je mislila da sam mamina prijateljica. Jednom je teta naručila pismo Djeda Mraza za svoju nećakinju pa je zamolila mamu da joj na Whatsapp napiše neke sitnice o djetetu koje zna samo njegova obitelj (nadimak najdražeg plišanca, neke stvari koje dijete voli ili čega se boji) te mi je samo proslijedila njezine poruke. Imam, naravno, i upitnik koji pošaljem roditeljima kako bi im pojednostavila proces. Telefonski poziv je također opcija za razgovor. Dakle, cijeli proces je personaliziran. Nakon što dobijem sve informacije počinjem pisati priču. Trebam napomenuti da se priča ne dogodi preko noći nego ipak treba vremena za nju. Najbolje ju je naručiti dva, tri tjedna ranije iako nekada postoje i iznimke.
Kakve su reakcije djece?
Zamisli da si dijete i da dobiješ pismo Djeda Mraza koje izgleda kao da je napravljeno u čarobnoj radionici i u kojemu ti se on obraća znajući neke pojedinosti iz tvog života koje ne znaju svi. Također kroz tu pismo-priču s tobom podijeli neke simpatične pojedinosti iz svoga zivota s kojima se dijete može poistovjetiti ili kojima će se nasmijati.
Reakcije su predivne. Neka djeca spremaju pisma u posebne kutije, neka ih nose okolo sa sobom i svima ih pokazuju, često se čude kako Djed Mraz zna toliko o njima, nerijetko žele uzvratiti pismo Djedu Mrazi i dopisivati se s njim. Moja pisma se ne pročitaju samo jednom ili dva puta. Super je što se i roditelji vesele s djecom. Znaju mi poslati porukice o tome kako su djeca reagirala ili sličice djece koja otvaraju svoja pisma ili ih čitaju.
Jesu li to baš pisma Djeda Mraza?
Naravno! ….ili Zubić vile, Uskrsnog zeca,dobre vještice ili zločestog čarobnjaka. Mašta je granica.
Pisma su dio šire priče koja se zove Ipriča. Dakle pišeš i perosnalizirane priče u obliku knjiga s fotografijama djece?
Tako je. Ipriča je moj projekt kojim želim djeci pružiti nezaboravno iskustvo kroz svoje personalizirane priče. Pišem ih u različitim formatima. S vremenom sam shvatila da je format priče manje bitan od same priče. Djeca obožavaju dobiti svoju priču. To je iskustvo koje ne mogu dobiti nigdje osim ako im njihov roditelj ne napiše priču.
Na mojoj web stranici www.iprica.eu roditelji mogu pronaći priče koje mogu besplatno čitati svojoj djeci ili naručiti svoju priču.
