Društvenim mrežama doista možemo naći sto mana zbog kojih se društvo mijenja, a mi se u tim promjenama ne snalazimo ili ih neodobravamo. No, neki profili su važni baš zato jer društvo mijenjaju na bolje, a profil Tene Sakar Vukić jedan je od njih. Na TikToku ima 226 tisuća pratitelja i 24 tisuće na Instagramu i sve te ljude educira o poteškoćama s mentalnim zdravljem. Razbijanje predrasuda o ljudima koji imaju mentalnu bolest njezina je misija. Otkada je prije 15 godina dobila dijagnozu bipolarnog poremećaja uspješno se s njim bori. Ima težih i lakših dana, ali bolest je to kao i svaka druga. Ako se naučiš s njom nositi – možeš zasnovati obitelj, raditi, baviti se sportom ili ukratko rečeno – voditi posve normalan život. A posao joj nije lak. Jedna od najtežih predrasuda za razbiti u našem društvu jest: Ako imaš mentalnu bolest – lud si.
– Ne, apsolutno to ne znači. Biti lud znači biti totalno rastrojen da nemš nikakve veze sa stvarnošću. To biti lud bi vrijedilo u mojoj fazi bolesti manije sa psihotičnim simptomima (dakle konstriuraš situaciju koja nema veze s realnošću, netko te prati i sl.). Ali to je samo jedan dio bolesti. Drugi dan si loše, ne možeš se ustati iz kreveta. Teško ti je, možda si depresivan, anksiozan, ali nisi lud. Samo imaš određene osjećaje koje drugi ljudi nemaju. Međutim, ti u potpunosti možeš razaznati što se događa, gdje si, što si i odvojiti realnost od fikcije. – priča nam Tena koja je svoju bolest spoznala tek nakon psihotičnog napada.
Transparentna komunikacija u obitelji je jako važna
– Bila sam u Austriji u kampu. Neki ljudi su pušili marihuanu, pa sam i ja povukla par dimova. I to mi je trigeriralo psihozu. Nakon tog događaja mi je dijagnosticiran bipolarni poremećaj od kojeg sam ja bolovala gotovo dvije godine prije. No, da nisam konzumirala marihuanu možda mi se nikada ne bi dogodio psihotični napad. Jer bipolarni poremećaj ne mora biti vezan uz psihozu. – govori Tena naglašavajući pritom zašto je važno imati otvorenu i zdravu obiteljsku komunikaciju.
– Moj bipolarni poremećaj je vjerojatno genetski uvjetovan, jer je moja prabaka počinila samoubojstvo. U mojem slučaju je teško bilo nagađati, ali da sam znala da je imala dijagnozu, voljela bih da mi je netko rekao da mi marihuana može potaknuti mentalnu bolest na koju imam genetsku predispoziciju. Jer je znanstveno dokazano da sve droge koje potiču rad mozga mogu potaknuti psihozu. Zato smatram da je otvorena i transparentna komunikacija u obitelji jako važna.
I mi smo se, otvoreno priznajemo, upecali u jednu od raširenih predrasuda, upitajući Tenu boji li se da će i njezino dvoje djece razviti mentalnu bolest.
– Ne, o tome uopće ne razmišljam. Boje li se ljudi čija je obiteljska anamneza vezana za kardiovaskularne bolesti i karcinome da će im djeca oboljeti od tih bolesti? Ne. Svakako treba otvoreno razgovarati i upozoriti na sve moguće rizike. No, nema potrebe da razmišljam na taj način. Život je proces. Svi imaju poteškoće, to je život. – lijepo nam je objasnila Tena. I bila je u pravu. Baš kao što je u pravu kada na svojim profilima govori i o drugim predrasudama.
Potreba za psiholozima je ogromna
No, njezin profil prate ljudi koji imaju slične probleme kao i ona, a savjeti osobe koja je čak osam puta hospitalizirana ipak imaju težinu. Ona, naravno, ne daje lječničke preporuke, ali rad na sebi koji uključuje mnogo faktora izuzetno je važan. A to je, govori Tena, sljedeće:
- znati reći ne, znati ograničiti se (kada ti nešto govori “iznutra” da ne ideš na neko vjenčanje, krizmu ili pričest, jer se ne osjećaš dobro – nemoj otići. Jedan takav isforsirani odlazak može trigerirati napadaj panike od koje si paraliziran 48 sati.)
- piti redovito svoju terapiju
- za svaki prestanak terapije (naprimjer zbog trudnoće) javite se liječniku i u Zavod za kliničku farmakologiju na KBC-u Zagreb, gdje ćete kao trudnica dobiti odlične preporuke koje onda u dogovoru s vašim liječnikom provodite u djelo
- redovito odlaziti i psihijatru i psihologu
- ići rano spavati, ne konzumirati alkoholna pića i psihoaktivne substance
Njezina vojska pratitelja je velika, a velik je i broj poruka na koje ne stigne ili jednostavno nema kapacitet odgovoriti.
– Feedback mi je takav da bi netko trebao 24 sata na dan pričati s ljudima i onda ih upućivati na službene kanale gdje da idu i kome da se obrate. Ogromna je potreba za psiholozima i psihijatrima. U inboxu mi stoji 50 neodgovorenih poruka, molbi za pomoć.
Svatko ima pravo na svoju traumu
Osjećaš li odgovornost ako ne odgovoriš na te poruke?
– Ne više. Ja sam samo čovjek. Psihofizički ne mogu odgovarati na sve poruke. To su osobne priče, neke žene pišu da su silovane. Ja samo primjećujem da je ogromna potreba za psiholozima. Zato mislim da bi svakako bilo potrebno otvoriti jednu telefonsku liniju: Pitaj psihologa!
Što je Teni donio posao influensera?
-Donio mi je malo više anksioznosti zbog puno vremena provedenog pred ekranima. Ali, mnogo važnije: intrakcija s digitalnom obitelji mi je donijela da se učim uvažiti tuđa mišljenja. Prije sam bila ja ta koja određuje pravila igre, moje mišljenje i moje iskustvo mi daju za pravo da budem u pravu. Međutim, sada prihvaćam i to da nekoga s drugim iskustvom, koje možda nije poput mojeg – osam hospitalizacija – također treba uvažiti. Npr., ja imam bipolarni, ti imaš shizofreniju, a on ima “samo” anksioznost. Sve je to trauma, svatko ima pravo na svoju traumu i na svoje osjećaje. Moje mišljenje je da prosječne ljude s pravim pristupom i edukacijom možemo učiniti natprosječnima. Možeš im proširiti vidike. Ja sam uspjela gledajući druge ljude otvoriti svoje vidike; tuđa mišljenja koja se razlikuju od mojih nisu uvreda, nisu napad moj ego. – zaključila je Tena.
