Mnoge od nas mama koje smo rodile u stresnoj situaciji hitnim carskim rezom, koje smo jedva preživjele prva tri mjeseca dojenja ili one koje su se po povratku iz rodilišta odmah zatekle u vrtlogu nespavanja, bolnog dojenja, a o bolnim ožiljcima nakon poroda – onim vidljivima i nevidljivima da i ne govorim – sve mi voljele bismo da smo imale jednu Kristinu Hrvoić Podhraški pored sebe. Kristina je postpartum doula odnosno doula u doba babinja.
-Ja sam ženama i obiteljima emotivna i fizička potpora u vrijeme babinja/postpartuma. Ženama sam na usluzi od prvog dana kada rode pa svih 6 tjedana koliko traje postpartum. S dosta žena sam u kontaktu još u trudnoći jer se kroz taj period upoznajemo, pripremam ih za dojenje i prolazimo samu organizaciju kako bi im bilo lakše u tim prvim danima nakon poroda.
No, Kristina naglašava da ona nije medicinski djelatnik.
-Što znači da ne vadim krv, ne mjerim tlak, ne previjam rane i nikada ne odlučujem umjesto žene i obitelji, ali im dajem evidence based informacije kako bi same mogle odlučiti što je najbolje za njih i njihovu bebu. Uz to što sam postpartum doula, porođajna sam edukatorica u procesu certifikacije i savjetnica za dojenje u procesu certifikacije. – kaže Kristina koja ženama u fazi babinja pristupa s puno nježnosti i razumijevanja.
Koliko traje i što podrazumijeva babinje?
Babinje je vrlo zahtjevan period od 6-8 tjedana (iako je to vrlo individualno). U tom razdoblju žensko tijelo prolazi kroz niz promjena;
- krvarenje
- povratak maternice i ostalih organa na svoje mjesto
- uspostavljanje laktacije (dolazak mlijeka)
- veliki pad hormona
Kristina kaže da su žene, prema njihovim riječima, ‘svoje’ tek nakon otprilike devet mjeseci od poroda.
Doula te uvijek razumije
-Ja sam im sigurna luka, neosuđujuća podrška i rame za plakanje. Tu sam za sve ono što je ženi u tom trenutku potrebno i baš onda kada joj je najteže. Ponekad me žene zovu zbog izazova na koji naiđu oko dojenja, nekada me zovu kako bi se mogle odmoriti i naći vrijeme za sebe, a ponekada je to samo razgovor uz topli kakako ili šalicu čaja ( jer to je baš ono što joj treba u tom trenutku). Ženama pomažem kroz edukaciju, ali i fizičku i emotivnu potporu uživo ili online ako smo jako udaljene. Bitno je imati nekoga tko te razumije, a doula te uvijek razumije.
Kristina, inače po struci grafički tehničar i dizajner interijera, posao odnosno poziv odlučila je promijeniti nakon vlastitog teškog perioda babinja.
-Moj postpartum je bio dosta težak jer smo samo par dana prije poroda izgubili bliskog člana obitelji i bilo je teško nositi se sa smrću i rođenjem u isto vrijeme. Također sam imala problema s dojenjem zbog čega sam odlučila pomoći svim ženama koje žele dojiti jer to i mogu. Nakon što se rodio moj sin osjetila sam poziv i odlučila sam ženama biti ta podrška koja je meni nedostajala. – prisjeća se Kristina, koja upravo dojenje ističe kao najveći izazov većine rodilja.
-Često volim reći da je dojenje prirodno, ali se isto tako i uči. Kako uči mama tako uči i beba i potrebno je educirati se ali i imati podršku oko sebe koja će ženu bodriti kada joj je najteže. Osim dojenja nekim ženama veliki izazov predstavlja i sama ta promjena koja se odjednom dogodi u životu cijele obitelji. Jer kada se rodi beba, rodi se i majka, a to često zaboravljamo. Da bi beba bila dobro, mama mora biti dobro i mamu ne smijemo stavljati u drugi plan.
Edukacija je ključna
Velika pozornost svake trudnice uvijek je usmjerena najviše na porod. Što je i logično, jer je strah od boli, osobito kod prvorotkinja, velik. No, mnogo njih poslije kaže, da je bol tijekom prvih tjedana dojenja (a ponekada i mjeseci) još i snažnija.
-Uvijek kažem da je edukacija ključna. Kada se educiramo spremniji smo na sve ono što nas čeka i bolje možemo razumijeti situacije u kojima se nađemo. Mislim da se kod nas polako sve više i više priča o periodu babinja, ali to još nije ni blizu onome kako bi trebalo biti. Svi se uvijek nekako baziraju na sami porod kao da je to kraj, ali zapravo nakon poroda dolazi jedan period koji traje puno duže i koji može biti jako zahtjevan pa se za njega potrebno pripremiti i educirati.
Iako je nekako uvriježeno mišljenje da se za majčinstvo ne možemo spremiti ma koliko god knjiga pročitali i na koliko god tečaja otišli, Kristina je drukčijeg mišljenja.
–Moguće je pripremiti se. Postpartum je jedna velika logistika. Nikada se ne možemo pripremiti na apsolutno sve jer nikada ne znamo što nas čeka i postpartum nikada ne može biti 100% savršen kao i sve, ali ga možemo učiniti najoptimalnijim za ženu i njenu obitelj. Kada se žena pripremi i organizira može uživati u nekim sitnicama jer nije toliko opterećena. – priča Kristina koja upravo tu opterećenost ističe kao najveću pogrešku koju žene čine u doba babinja.
Društvene mreže stvaraju pritisak povratka u top formu
-Najčešća pogreška koju ja vidim je ta da si žene jednostavno ne dopuste da zacijele kako fizički tako i psihički. Kod samog poroda i u periodu babinja tijelo crpi jako puno energije i prolazi kroz jako puno promjena. Bitno je tijelu dati vremena kako bi se oporavilo i njegovati ga. Dopustiti si odmor barem u tih 6 tjedana i pustiti usisavanje, pranje suđa i ostale kućanske poslove. Uz sve to smo jako bombardirani društevnim mrežama koje prikazuju da žena mora biti u top formi i fit odmah nakon poroda što realno nije izvedivo. Kaže se da je prvih 40 dana za idućih 40 godina, i to je stvarno istina.
Koliko je česta postporođajna depresija i kako se ona manifestira?
-Postporođajnu depresiju može dijagnosticirati jedino psiholog/psihijatar, ali ovo su neki od simptoma koji nam mogu pokazati da bi moglo biti riječi o postporođajnoj depresiji:
- Osjećaj otupljenosti,
- iritabilnost,
- osjećaj beznađa,
- osjećaj krivnje i bespomoćnosti,
- problemi sa spavanjem,
- problemi s apetitom,
- osjećaj duboke tuge,
- iritabilnost,
- napadaji panike,
- uznemirujuće misli,
- problem s koncentracijom
Istraživanja su pokazala da sama prisutnost doule može pomoći u sprječavanju postporođajne depresije, ali to je baš jedna posebna tema za sebe jer na samu postporođajnu depresiju može utjecati jako puno faktora.
Ženama nedostaje potpora ‘sela’, ne moraju sve same
Mislite li da žena danas ima dovoljnu potporu u okruženju?
-Mislim da ženama danas nedostaje ono selo koje su naše majke i bake imale prije. Danas žena većinu toga mora sama, istina je da može sama, jer mi žene možemo sve, ali ne mora. I danas nam je potrebno to selo koje se magično razbježi kada rodimo, ali zato je bitno okružiti se ljudima koji su nam bliski, kojima vjerujemo i koji nas podržavaju. Ako to nije moguće, sva sreća danas postoje društvene mreže, pa je uvijek dobra opcija povezati se s drugim mamama ili krenuti na grupu potpore i proširiti taj svoj krug ljudi koji proživljavaju isto što i mi. Uvijek kažem da jednog roditelja najbolje razumije drugi roditelj.
