Jedino po čemu se drugo mjesto Baby Lasagne razlikuje od pobjede na Eurosongu jest to što Hrvatska na godinu neće organizirati natjecanje za pjesmu Europe, mnogi se slažu da to možda i nije tako loše. Sve ostalo što je s Rim, Tim, Tagi, Dimom napravio ne ovisi o glasovima žirija. Pjesma i cijela Markova priča saživjela je s ljudima, a to se s pjesmom ili dogodi ili ne.
“Žena, majka, kraljica” Jelene Rozge, Severinin “export-import svašta”, “Jedna žličica vegete” Olivera Mlakara, zatim šiške Emilije Kokić koje su nakon pobjede zadarske grupe Riva na Eurosongu nosile sve djevojčice – sve je to ostavština velikih glazbenih hitova ili najgledanijih emisija koje su ostavile svoj trag u pop kulturi. Dakle fraze, dio teksta pjesme ili ono nešto fora što publika jednostavno prihvati i postane njezin dio. Iako bi za bilo koju pjesmu ili događaj bilo prerano u ovoj fazi govoriti o ostavštini, nema sumnje da je Baby Lasanga već sada uveo nove trendove koji će se sasvim sigurno još dugo zadržati u hrvatskoj pop kulturi, a i šire.
Meow cat, please meow back!
Dakle, koliko je ovaj stih jednostavan, a genijalan. Ljudi se već pozdravljaju s meow, najviše na društvenim mrežama. I kada slušate reakciju publike, uz refren baš se ovaj stih najglasnije pjeva. Generalno, mačke su preplavile društvene mreže, a iz azila Dumovec su tri mala mačića nazvali Rim, Tim, Tagi, Dim te ih fotografirali na čipkanim tabletićima. Fotografije na temu mački i Baby Lasagne teško je sve pobrojati. Mi smo izdvojili ove:
Čipka
Mačke je, u slučaju Baby Lasagne, teko odvojiti od čipkanih tabletića, koji su doista obilježili desetljeća u uređenju domova na ovom području! Imali su ih svi – i u gradovima, i na selima, a sada oni koji se bave heklanjem kažu da se taj specifičan trend ponovno vraća. Ne nužno u obliku tabletića, ali heklani motivi su izuzetno traženi modni detalji na odjeći – zahvaljujući Baby Lasagni.
Plesni pokret
Rim Tim Tagi Dim plešu svi – od vatrogasaca, časnih sestara, balerina, djece, umirovljenika, tehničara na Eurosongu, američkog veleposlanstva u Hrvatskoj. Dakle, svi. Taj pokret rukom postao je kao pozdrav raspoznavanja.
Jedinstvo. Ljubav. Prijateljstvo.
Uz Marka Purišića se ne veže, ali baš ni jedna, negativna misao, događaj, emocija. On doista donosi samo dobre i pozitivne vibracije. Ne zato što je savršen, već upravo zato što nije i od prvog dana je iskren bilo da je riječ o njegovoj vjeri, o tome da nema iskustva u pjevanju, da se ponekad muči s plesnim koracima, da je prije projekta Baby Lasagne slao molbe za razne poslove i bio odbijen… Ne opterećuje se time hoće li ga svi voljeti, baš zato je drag svima – i vjernicima, i ateistima, i onima koji ne vole mačke, i onima koji ne vole rock’n’roll. Isto tako, Marko je skroman, ali samopouzdan, nježan u neposrednom kontaktu, ali sa snažnom energijom na bini. Takvog čovjeka, koji je u redu i miran sam sa sobom, generalno je teško naći. Rekli bismo da je poseban, jer je običan – ako to ima ikakvog smisla.
Podsjetio nas je da su talent, pristojnost, skromnost i upornost ipak vrline koje su dovoljne za uspjeh bez lobiranja, poguranaca i poznanstava. Ono, imaš dobru ideju, hrabrost da ju provedeš u djelo i nazoveš se Baby Lasagna – i to je sasvim dovoljno.
Probudio je ono dobro u svima nama. Hrvatska je ujedinjena, ujedinio se i Balkan. Na valu njegova prijateljstva s predstavnicama Slovenije, a osobito Srbije ujedinio je i cijelu regiju. Na društvenim mrežama mogu se vidjeti samo poruke potpore, što je na ovim našim prostorima zaista rijetko. Marko je ostavio ogroman utjecaj, ne samo na pop-kulturu već i na ljude. Hvala ti, Marko!
