“Volio bih da sutra na medijskim naslovnicama budu ove djevojke, a ne neke druge”- kazao je akademik Zvonko Kusić na proglašenju dobitnica priznanja Nacionalnog programa L’Oréal-UNESCO “Za žene u znanosti”. Mi ćemo mu sa zakašnjenjem ispuniti želju zato što je to važno za sve žene u Hrvatskoj, i za znanstvenice i za one “druge”. Naime, kada postignemo rodnu ravnopravnost u znanosti, onda to vjerojatno znači da su muškarci i žene i na ostalim poljima barem približno izjednačeni – na rukovodećim pozicijama, novčanoj naknadi za svoj rad, u politici i ostalom. Zato sada u fokus stavljamo astrofizičarku mag. phys. Anu Erceg, jednu od dobitnica ovog vrijednog priznanja.
– Primanje nagrade “Za žene u znanosti” za mene osobno znači mnogo. Ponosna sam što mogu biti dio jedne ovako lijepe inicijative koja podržava izvanredne znanstvenice iz raznih područja znanosti. Zahvalna sam i sretna što su i ljudi koji se ne bave astrofizičkim istraživanjima prepoznali trud uložen u istraživanje kojem sam se posvetila tijekom doktorata. Ovo priznanje ne samo da je prekrasna potvrda za sav uložen trud, već me i potiče da težim još većoj izvrsnosti u svom radu.
Kada ste prvi puta shvatili da želite biti znanstvenica, fizičarka s interesom prema svemiru?
Tijekom školovanja mi je bilo teško zamisliti neki poslovni put koji ne bi uključivao konstantno učenje i napredovanje, a tek krajem srednje škole sam uopće pomislila da bi taj put mogao biti znanost. Tada sam upisala fiziku na PMF-u i tek u zadnjim godinama studiranja odabrala astrofiziku. Na četvroj godini dobila sam priliku upisati više astrofizičkih predmeta i učiti od nekih od najboljih hrvatskih astrofizičara, a na petoj godini prijavila sam se za jesenske projekte na Institutu Ruđer Bošković, gdje sam imala priliku upoznati svog sadašnjeg mentora i raditi s njim na temi bliskoj onome čime se i danas bavim. Tad sam zapravo shvatila da je to ono što želim i upisala doktorat.
Što vam je bilo najteže na vašem profesionalnom putu?
Svakako prva i treća godina faksa. Na prvoj godini je bilo potrebno prilagoditi način razmišljanja, trebalo je razviti vještine rješavanja problema i za to je bio potreban velik trud. Tada sam vrlo intezivno učila, danonoćno sam bila u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici s prijateljicom, kolegicom s faksa. Takva podrška nam je objema značila puno jer se zaista radilo o napornom periodu. Jednom kad sam uhvatila ritam, druga godina je bila nešto lakša, ali na trećoj je opseg posla toliko narastao da je ponovno bilo potrebno gotovo sve slobno vrijeme provoditi učeći. Nakon toga je sve postalo lakše, a sam rad u znanosti mi je sjeo jako prirodno, vjerujem da je to zato što sam uspjela izbrusiti vještine potrebne za efikasno razumijevanje novih koncepata.
Koliko često ste se susretali s predrasudama samo zato jer ste žena?
Takve situacije se događaju, ali srećom nisu jako česte i kada se i dogode trudim se ne davati im puno važnosti. No, ovdje je bitno naglasiti da imam luksuz ne davati im važnost iz dva razloga. Prvi je taj što imam sreću da ljudi s kojima svakodnevno radim i koji su mi u poslovnom smislu bitni nemaju takve predrasude. Drugi je taj što ni moja obitelj nema takve predrasude i pruža mi veliku podršku u svim sferama života.
Međutim, svjesna sam da mnoge žene nemaju takav luksuz i svakodnevno se susreću s predrasudama koje im otežavaju napredak u karijeri i privatnom životu. Stoga je važno da kao društvo radimo na osvješćivanju i uklanjanju tih predrasuda kako bismo svima omogućili jednake prilike za uspjeh.
Kako izgleda vaš dan na Institutu? Čime se konkretno bavite?
Radni dan većinom provodim za računalom. Većina mog vremena posvećena je istraživanju za doktorat. Dio vremena provodim čitajući literaturu, što zna biti naporno, ali je ključno za proširivanje znanja i osiguravanje relevantnosti mog istraživanja u području u kojem radim.
Velik dio vremena posvećujem analiziranju podataka, što su u mom slučaju uglavnom slike međuzvjezdanog plina i prašine. Taj dio posla je dosta kreativan i zabavan, jer imam slobodu sama dizajnirati analize i otkrivati nove stvari. Proces analiziranja često je dugotrajan i kompleksan, jer zahtijeva duboko razumijevanje podataka i samih analiza, što se često postiže kroz proces pokušaja i pogreške.
Ključnu ulogu u mom radu ima komunikacija s kolegama, koji svojim iskustvom mogu znatno pomoći u pronalaženju rješenja. Sastanci sa suradnicima pomažu u interpretaciji konačnih rezultata i njihovom uklapanju u širi kontekst. Istu ulogu koju kolege i suradnici imaju za mene, ja odrađujem i za njih. Kada ne radim na svom istraživanju, sudjelujem u diskusijama s drugim znanstvenicima o njihovom radu. Upoznavanjem s radom drugih učim iz njihovog iskustva, a također ponekad mogu pružiti pomoć njima dijeleći svoja iskustva i ideje.
Jako bitan dio mog rada je i predstavljanje rezultata znanstvenoj zajednici kroz pripremu prezentacija i pisanje članaka. Pisanje znanstvenih članaka zahtijeva puno vremena i koncentracije kako bi se osiguralo da je sve dobro dokumentirano i jasno izloženo, ali s vremenom postojem iskusnija i taj aspekt posla mi isto postaje lakši. Bitno je biti jasan u prezentiranju svog rada, jer rezultati koji se ne mogu jasno iskomunicirati nisu korisni za zajednicu.
To su otprilike glavni elementi mog posla kao astrofizičarke na doktoratu. Osim toga, velik dio vremena posvećujem edukaciji drugih, bilo kroz predavanja, radionice ili držanje vježbi na fakultetu.
Tko vam je najveća potpora u radu?
Najveću potporu u radu i životu općenito pruža mi obitelj, ali u poslovnom smislu, najveća potpora mi je definitivno mentor. Mentorova dužnost je da vodi studenta kroz doktorat, nauči ga kako biti samostalan i kako se snaći u području koje istražuje. Za to nije dovoljno samo biti ekspert u području; potrebno je imati i dobre vještine upravljanja te komunikacije. Ono što nije preduvjet, ali je izrazito bitno za zdrav odnos između mentora i studenta, je upravo ta kvalitetna komunikacija i međusobno razumijevanje.
Doktorat je zahtjevan proces koji dugo traje i teško je tijekom svih godina zadržati jednaku motivaciju. U tim trenucima, mentor može igrati ključnu ulogu – može puno pomoći ili odmoći. Smatram da moj mentor stvarno odrađuje odličan posao. Imamo dobru komunikaciju, pruža mi podršku i pokazuje razumijevanje kad god je to potrebno. Podrška i obitelji i mentora mi je neizmjerno važna jer mi omogućava da ostanem motivirana i fokusirana na svoje ciljeve.
O čemu sanjate? Koji vam je cilj?
Cilj mi je raditi posao koji me istinski zanima i inspirira. Želim se kontinuirano razvijati i napredovati, uvijek učiti nove stvari, ne samo u karijeri nego i osobno. Na kraju krajeva, želim da posao koji radim omogućava balans između profesionalnog i privatnog života. Važno mi je imati vremena za obitelj, prijatelje i osobne hobije, jer vjerujem da sreća i ispunjenost u privatnom životu doprinose uspjehu i produktivnosti u poslu.
Što biste poručili svim djevojčicama i djevojkama koje imaju slične interese, a boje ih se ostvariti?
Jednu stvar koju mi je više puta rekla draga prijateljica: “Jedini način da potpuno ne uspiješ, je da odustaneš.” Ne bojte se slijediti svoje snove i interese, bez obzira na prepreke ili sumnje koje imate jer svaka prepreka je prilika za učenje i rast. Smatram da je ova poruka nešto na što ponekad treba podsjetiti sve mlade ljude, uključujući i mene.
Kako objašnjavate činjenicu da su 60 posto studenata žene, a kasnije na rukovodećim pozicijama susrećemo uglavnom samo muškarce? Zašto je ženama teže napredovati u karijeri?
To je dosta kompleksno pitanje koje ovisi o puno faktora, počevši od samog društva. Ključno je osvjestiti postojanje ovog problema i činjenicu da sposobnosti vođenja ne ovise o spolu. Treba raditi na uklanjanju predrasuda pri odabiru na vodeće pozicije i selekciju raditi isključivo prema kompetencijama kandidata, na taj način možemo samo doprinijeti razvoju našeg društva kao cjeline.
Ova situacija se polako poboljšava, ali i dalje postoji izazov koji treba riješiti. Zato je važno je da nastavimo raditi zajedno kako bismo osigurali da se talent i rad, neovisno o spolu, prepoznaju, cijene i nagrađuju. Ovakav pristup omogućit će stvaranje pravednijeg i inkluzivnijeg društva u kojem svi imaju jednake prilike za napredovanje.
