Anja Kavić ima 15 godina i bavi se triatlonom zbog čega je postala dio malenog postotka u vrlo zabrinjavajućoj statistici. Naime, Anja je među samo dva posto 15-ogodišnjih djevojaka u Hrvatskoj koje se bave bilo kojim vidom sportske aktivnosti. Triatlon, sport koji se sastoji od plivanja, bicikliranja i trčanja izuzetno je zahtjevan psihički, fizički, ali i financijski, a mogućnost zarade čak ni na visokoj razini u Hrvatskoj gotovo je nepostojeća. Dakle, postoji samo jedan razlog iz kojeg se 15-ogodišnja djevojka bavi tritalonom – ljubav prema sportu.

– Iskreno, već sam nekoliko puta u ove četiri godine gotovo odustala. Međutim, posljednji put sam se dogovorila s trenerom da pokušam dati sve od sebe u narednih godinu dana i da onda vidim gdje sam. I u tih godinu dana sam se baš zaljubila u triatlon. Namjeravam baviti se njime još minimalno deset godina. Naime, iako su u razvijenijim zemljama triatlonci na vrhuncu s oko 17 godina kod nas se to postiže s otprilike s 25 godina. – s velikim entuzijazmom govori nam Anja, koja je prošle godine bila pobjednica kadetske triatlonske lige, u svojoj kategoriji je gotovo uvijek najbolja, a među juniorakama (s djevojkama do 19 godina) – druga. Nedavno je osvojila treće mjesto na prvenstvu Balkana.

Život gimnazijalke, treninzi profesionalke!

I iako su u susjednim zemljama poput Slovenije i Mađarske uvjeti za treniranje nemjerljivo bolji nego u Hrvatskoj, Anja, učenica drugog (sportskog) razreda Prirodoslovne gimnazije Vladimir Prelog, trenira kao profesionalka:

  • 5:20 buđenje
  • 6:00-7:15 trening plivanja
  • 8:00-14:00 škola
  • 14:30-17:00 učenje, pisanje zadaće
  • od 18:00 trening u teretani i trčanje ili trening na biciklu (ovisno o tome koji je dan)

Vjerujemo da se svi možemo složiti da 15-ogodišnju djevojku na ovakav tempo teško da može itko natjerati. Zašto je onda Anja i dalje u sportu? Razloga je više, no imaju zajednički nazivnik – odgoj. Za početak, Anja je kći bivše skijašice Majde Krčmar Kavić, a tata, televizijski snimatelj, Boris Kavić bavio se taekwondoom. Baka, trenerica plivanja i djed gimnastičar bili su kineziolozi.

– Prije triatlona, bavila sam se gimnastikom, tenisom, akrobatskim rock’n’rollom, a skijam od malena. Na triatlon su me nagovorili prijatelji iz osnovne škole koji su taj sport tada već trenirali. No, oni su svi u međuvremenu odustali, ostala sam sama. – priča Anja, a njezina majka Majda, nastavlja:

– Anju je od treće godine čuvala moja mama koja je kineziolog. Njih dvije su vječno bile u pokretu, rolanje ili bicikl na Jarunu, odlazak na Sljeme, izleti u šumu, penjanje po drveću. I Boris i ja smo sportski tipovi, pa smo se družili s drugim roditeljima koji imaju iste interese. Drugim riječima – Anja je cijeli život u pokretu.

Sport nas uči biti kvalitetnim ljudima!

Majda kao učiteljica u osnovnoj školi, koja je odgojila generacije i generacije djece, ima i širu sliku – koja ne izgleda baš sjajno.

– Činjenica je da se djeca više ne kreću ni približno kao prije. Tijekom testiranja više ni ja, a ni moje kolege ne radimo testiranje zgiba na šipki. Prije rijetko koje dijete nije moglo napraviti zgib, a danas rijetko koje može. Neka djeca ne znaju trčati. Dječaci će u boravku barem potrčati za loptom, a djevojčice uglavnom sjede. Najčešće su odjevene u haljinice i tute, što nije idealna odjeća za bavljenje sportom ili trčanje. – govori nam Majda.

Da se vratimo na početak priče i poražavajuću statistiku: Zašto je bavljenje sportom važno? Osim što kod male djece bilo koji vid fizičke aktivosti potiče razvoj mozga, benefiti i u kasnijoj dobi su jednako važni. Za početak, Hrvati su najdeblja nacija u Europi, a naša djeca su po pretilosti u samom vrhu. Fizička aktivnost je, dakle, prije svega važna za zdravlje. No, to nije sve. Anji je sport u mnogo čemu već pomogao.

– Zbog sporta sam otvorenija, volim upoznavati druge ljude, stjecati nova prijateljstva. Sport me naučio upornosti, da ne odustajem tako lako ni od čega. Moji treninzi su strašno naporni i teški. Učim se pomicati svoje granice svaki dan. – kaže nam Anja, a njezina mama Majda dodaje kako se sve te kvalitete onda preslikavaju na ostatak života – borba, trud, rad, neodustajanje. I tako, u konačnici, dobivamo kvalitetne ljude i vrijedne članove zajednice i društva.

Anjin cilj je upisati fakultet, ali svakako nastaviti s triatlonom i, tko zna, možda jednog dana postati dio svjetskog triatlonskog vrha. No, ono najvažnije sport joj je već dao – Anja je predivna, fit djevojka, spremna za život i sve njegove izazove. Budi kao Anja (i njezini roditelji).